Ovih dana nalazim se u pravom labirintu... izgubljen i preplašen poput djeteta... Ispada da koji god put izaberem pogrešan je i stalno me vrača na isto mjesto s kojeg sam krenuo, a ponekad mi se čini da uopće se ne krečem već se labirint pomiče i mijenja oko mene, a ja to samo promatram u tišini nesposoban da se pomaknem i učinim nešto.
Zapitam se više puta kako sam uopće dospio u taj labirint? Gdje se uopće nalazi to mjesto? Tko me zatočio u njemu i zašto? I što će biti kad pronađem izlaz iz njega?
Razapet sam između odluka. Imam osjećaj da me napadaju sa svih strana i deru se na mene, a ja ne znam što bi trebao učiniti.
Priznajem nisam bio još u takvoj situaciji - bio sam u goroj i nekako mi sa čini da je to bilo puno lakše za preživjeti...
Da li da raskinem sa starim životom koji je uvelike promijenio moj život u oba smjera - dao mi je nešto dragocjeno a uzeo snove - iako ne zauvijek ali ipak uzeo; ili da pokušam se izboriti za svoje mjesto u društvu koje me ne cijeni onoliko koliko bi trebalo; ili da krenem sve ispočetka... Toliko odluka i toliki pritisak a ja sam u labirintu...
Trebao je biti super početak nove sezone kluba, i iskreno radovao sam se tome jer sam cijelu godinu dokazivao sebi i ostalima da sam vrijedan, da vrijedim - i onda hladan tuš! Ne samo da nisam dobio ono što sam očekivao već sam izgubio i ono malo što sam imao... Budi strpljiv i dokazuj se i stvari će se promijeniti - rekli su mi...
Ali zar ne radim to već 2 godine? Dokazujem se i strpljivo čekam red?! Koliko još moram čekati i dokazivati se?! Kome?!
To me čini gnjevnim, bijesnim, razočaranim.... Ne možeš mi otvoriti put ka snovima i onda me maknuti sa puta... To je okrutno...
Imam znanje, imam talent, upornost i ljubav prema onome što radim - nije li to na kraju najbitnije?!
Umoran sam, osjećam to! Kao da sam Don Kihot koji je vjetrenjaće zamijenio snovima. Sve više me povlaće u dubine očaja i tuge a ja im to dopuštam... Kao da nemam više snage za borbu.. Kao da nemam razlog da se borim...
Je li to zbog samoće? Prije mi nije smetala! Navikao sam biti sam... Bar je tako bilo prije... Više nije.. Ispada da ipak nemam kamen u grudima....
" I have lost that lovely feeling...."
Post je objavljen 31.08.2011. u 21:58 sati.