Marketing
dok ja progledam.... :)
Kako sam već nekoliko tjedana navikao na posao drugim putem, preko Savske, a sve zbog radova na proširenju Slavonske avenije, tako i ovaj tjedan koristim isti, zgužvani pravac kretanja. Doduše, dok su trajali godišnji ( kako kome, jelte molim) protočnost je bila baš onakva kakvu svi priželjkujemo. No, osjetilo se u ponedjeljak da su povratnici počeli raditi pa je i zastoj u Savskoj bio neminovan. I, kako su me razvukli na sve strane, o ovim jutarnjim, prometnim problemima, nije bilo niti riječi.... .naravno, i jučer je mudrijaš krenuo na Savsku...i kod Vjesnika, sjetim se da trebam biti na drugom kraju grada...iskreno, već sam pomalo lud od toga gdje i kada trebam biti – ne pomažu tu više ni alarmi, ni podsjetnici...jedino, korisni su kad vidim da su mi obveze terminski preklopljene a da se od mene očekuje da sa Žitnjaka dođem u Novi Zagreb, ni manje ni više, nego... prije pet minuta 
Dakle, u zadnji čas se sjetim da moram na Žitnjak i, kod Vjesnika, hop desno...... vozim se onak, jutarnji, penzionerski, uz obaveznu radio Antenu.....i, ostanem bez teksta.... „moje“ raskršće ali i Slavonska su gotovi.... jupi.... moram priznati, prvi, iznenadni luk, bio je izvrstan.... i, sretan ko malo dijete koje ne mora više u školicu koju ne voli ( dakle, ja na Savsku koja me izluđuje) krenuo sam prema odredištu...ali, jes, da ne bi..... nisi više na Slavonskoj i nisu Smotani još svi radovi gotovi 
Uz malo slalomske vožnje prvo sam obavio Kiru – kad sam već u tom kraju – treba štediti na benzinu, a bome i na vremenu 
.... koji me svojim „razbacivanjem“ totalno razbudio.... nevjerojatno je kako se poslije tretmana osjećam bistro – samo još da krenem u ribičiju.....
I, krenuo sam .... pecao sam na suho, ali, upecao sam veliku (š)tuku koja se tako prilijepila na moju udicu da je bilo za nepovjerovati.... dogodovština koja je kolegicu, vanjsku suradnicu, koštala dnevne doze šale a koja je mene opet oduševila još jednom hladnom, kulerskom reakcijom na koje, iskreno, nisam navikao. Istaknulo me kao glavnog krivca za fjasko u izvršavanju nekog zadatka – koji, usput rečeno, ne da nema veze sa mnom...nego nema veze s nikim od nas...ali, slušao sam pola sata o posljedicama, o mogućim kaznama, još i dodao kako bi ja da sam vlasnik ili koja faca reagirao...no, gospođi ni to nije bilo nimalo čudno već se sa svim pohvalama izrazila spram moje objektivnosti i pristupu.... moja ekipa me gledala i u čudu slušala ....ne vidjevši izlaz iz „situacije“...dok, nakon što sam iscrpio sve moguće kazne, nisam rekao „gospođo...mislim da ste totalno fulali projekt ili ste mene zamijenili sa nekim....ja naime radim......“ gledala me u čudu....pa zar vas nisam prije tjedan dana vidla ovdje? O da, jeste, i to ne samo prije tjedan dana...mjesecima sam već tu...ali, u totalno drugoj priči, potpuno drugog zadatka, i , iz druge firme ..... nevjerica, šok.... nisam znao kako to opisati...ali, potpuno razumijem gospođu...očito ima problema s pamćenjem faca kao i ja .... na kraju, za iskup ovog uzaludnog monologa i prolivene žući, počastio sam ju kavom i pokušao detektirati ko je pravi krivac .... ipak sam ja 007 
Naravno da sam jedva čekao doma vidjeti kako sada funkcionira moje raskršće... čak su i skretanje za lijevo produžili... ne bi više trebalo biti gužve...
No, dok sam stajao na semaforu, čekao svoj red za pokret, upalo mi je nešto u oko
Ako su to doista kamere kako sam ja vidio onda sam stvarno sretan. Nadam se da ih neće koristiti samo za „nasmiješite se, molim“ ... 
Danas sam pri povratku opet naletio na crveno...što je dobro...malo sam proučio kako ću kad krenem na posao morati pripaziti na novopostavljene „otoke“.... što će, nadam se, spriječiti one „padobrance“ koji su mi se svako jutro preguravali...sada imaju izbor...otok ili škodilak....
Samo da ja ne bi prvi zaletio u taj otok...jer, nekako mi je na putanji koja je prije bila ravno.... 
A tjedan.... srijeda je već prošla a ja pomalo istrošen, jedva čekam vikend... još ovaj je moj...a poslije.... bojim se da će vikendi za neko vrijeme na stranu... ali, smotat ću ja nekako tih mjesec, mjesec i pol dana....valjda neće duže, jer, tako sam tempirao snagu ... 
Post je objavljen 31.08.2011. u 22:22 sati.