Ne mogu bez tebe...
Dušo, jel me čuješ...ne mogu bez tebe...radosti moja, ljubavi moja...svakim danom te više volim, mislim ne mogu više...ali mogu..više, više i više...s tobom ustajem, s tobom živim, s tobom spavam, s tobom sanjam...ti si moj san...dušo želim te do ludila...ali prije toga te volim čisto...pošteno...nevino...
Drugačija si, drugačija si od svih...tako nevina, čista...prava dama...savršena...a toliko skromna...
Gledam te kako hodaš...kao moja gazela...nesvjesna svoje ljepote...
Gledam te kako se smiješ...nesvjesna da osvajaš cijeli svijet oko sebe...
Gledam te...sa koliko hrabrosti nosiš svoje muke nakon operacije...vedro, pozitivno,dostojanstveno...
Gledam tvoje oči...koliko me ljube...al opet pune odlučnosti da nikog ne povrijede...
Čekat ću te...do posljednjeg daha..i volit ću te do smrti...ti si mi zadana, netko mi te poslao, da osjetim ovo što nisam znao da postoji...
Nitko mi nije probudio ovo u meni...preteško mi je biti odgovoran...preteško mi je živjeti, a moju Djevojčicu ne imati pokraj sebe...
Trebam te, trebam te u jutrima svojim, trebam te u večerima svojim...trebam te stalno i zauvijek uz mene...
Ne mogu bez tebe...
Post je objavljen 31.08.2011. u 21:28 sati.