Ljubav i sloboda
Sloboda i ljubav su dva pola koja pripadaju jedno drugom...
LJUBAV I SLOBODA
... Krist je bog čije je djelovanje takvo da nitko nije bezuvijetno
primoran slijediti Njegov impuls, njega se slijedi samo ako Ga se razumije te u slobodi. On je stoga bog koji nikad ne nastoji priječiti slobodan razvoj Ja u ovom ili onom smijeru. Krist u najvišem smislu kaže: "Upoznajte istinu i istina će vas osloboditi."...
Na ovaj način napokon razumijemo sve dostojanstvo i sav značaj čovjeka kao člana naših hijerarhija, a kad pogled podignemo gore prema svoj plemenitosti i slavi viših hijerarhija, kažemo si: Neka su one toliko velike, toliko mudre, toliko dobre da nikad nisu skrenule s pravoga puta, ipak je velika misija čovjeka da u svijet donese slobodu, a sa slobodom prije svega ono što se zove ljubav u pravom smislu riječi. Jer, ljubav bez slobode nije moguća.
Biće koje slijepo slijedi neki poticaj, samo ga slijedi; ali za biće koje osim toga može djelovati drukčije postoji samo jedna snaga koju može slijediti, a to je ljubav.
Sloboda i ljubav su dva pola koja pripadaju jedno drugom. Ako ljubav treba ući u naš svemir, to se može dogoditi samo pomoću slobode, što znači samo pomoću Lucifera i onih koji ga pobjeđuju, a istodobno pomoću Spasitelja ljudi, pomoću Krista. Stoga je zemlja svemir slobode i ljubavi i stoga je bitno da mi ne odvlačeći čovjeka od poniznosti, moramo naučiti brojati hijerarhije kao što su se oduvijek brojale u zapadnoj civilizaciji: serafini, kerubini, troni; koji primaju poticaj izravno od Božanstva, koji gledaju Boga. Duhovi mudrosti, duhovi pokreta, duhovi oblika (gospodarstva, moći i snage) koji su toliko povezani s višim moćima da su im se morale dati "protivničke zapovijedi" da bi evolucija imala mogućnosti napredovanja. Arkanđeli i duhovi osobnosti također ne mogu pasti, ne mogu vlastitom slobodnom voljom potonuti u zlo. Zato su duhovi i hijerarhije neposredno iznad čovjeka nazvani glasnici i glasnici prapočetaka kako bi pokazali da ne ispunjavaju vlastite zadaće, nego zadaće onih koji stoje neposredno iznad njih. No, u čovjeku hijerarhija dozrijeva, što će ispuniti njezine vlastite zadaće...
Koje su hijerarhije? Počinjemo: serafini, kerubini, troni, duhovi mudrosti koji vrše svoju vlast samo utoliko ukoliko djeluju u smeru poticanja koje su primili od bogova; potom moći ili duhovi pokreta koji imaju snagu samo zato što su je primili odozgo; isto je s duhovima oblika. Ako moraju postati zli, oni to mogu samo u skladu s odlukom Božanstva. Potom dolazimo do duhova osobnosti, do glasnika prapočetaka i glasnika, a sad smo se spustili gotovo do ljudi. A što se može reći o čovjeku ako ga smjestimo u nizove hijerarhija? Poslije arkanđela i anđela, glasnika prapočetaka i glasnika morat ćemo uvrstiti duhove slobode i duhove ljubavi jer oni su, počevši odozgo, deseta hijerarhija koja, premda u procesu razvoja, ipak pripada hijerarhijama...
... Mi stojimo na središnjoj točki svijeta. Sve oko nas za nas gubi značaj jer moramo reći: Vanjski svijet osjetila ne može nam riješiti zagonetku.To je kao da se sve mora skupiti u središtu, a kad je to učinjeno, tad nam se s periferije vraća rješenje ovog svjetskog pitanja u punoj stvarnosti, kao što je to sa samom materijom koja je odraz i simbol duhovnog. Ona se skuplja u središtu, ondje nestaje, a tada ponovno izranja iz periferije. To je stvarnost.
A naša je spoznaja stvarna kad na ovaj način stoji pred našim očima kao građevina i proces cijelog svemira. Tada ona nije nagađanje, nije mašta, već je rođena iz samog svemira. A mi u sebi moramo razriješiti slijedeće uvjerenje: Mudrost nam mora biti ideal koji je rođen iz periferije svemira i koji nas ispunjava najjačom snagom, snagom da ostvarimo vlastite namjere, vlastiti veliki svjetski ideal, a s time također naš ideal za buduće čovječanstvo.
Napomena: Dio teksta preuzet iz knjige RUDOLF STEINER, ANĐELI i hijerarhije duhovnih bića, Zagreb, 2009.
U Rijeci, 31.08.2011. godine Borivoj Bukva
Post je objavljen 31.08.2011. u 17:37 sati.