Marketing
ŠTO ĆE DRUGI MISLIT!
Ovaj post nije toliko kolekcionarski, ali ima veze sa stavom ljudi (ne-kolekcionara) prema igračkama, zato ako ikad želite kupovati igračke morate se riješiti ovakvog načina razmišljanja.
Vaše mišljenje, stil, dvorište, ponašanje više nije vaše, ono je ukroćeno kako bi ugodili drugim sisavcima. Morate se ponašati onako kako drugi očekuju to od vas. Nema slobode, nema opuštanja, nema drugog mišljenja, jer strepite „Što će drugi mislit“. Znate što, jebe vas se!
Nemoj to obući, reći će ljudi da smo siromašni.
Ne možete disati od jebeno uske moderne odjeće i umjetnih materijala. Želite nešto udobno na sebi, nešto što se već pedeset puta opralo u veš mašini i u čemu vam je ugodno. No, boja je izblijedjela, negdje se i rub otšio, a vi baš morate na neku svečanu večeru, diplomu ili rođendan. Ne, ne možete jer što će drugi reći o vama. Potom odlazite u dućan s markiranom odjećom, a tamo cijene do neba. Cijene za živčani slom, za komadić poliesterske brendirane krpice. Jednostavno, u svlačionici shvaćate da vam je neugodno u tome i da već od znoja smrdite ko svinja, ali sto se tu može. Drugi će sigurno zamijetiti da je odjeća skupa pa će vas smatrati boljim, i još važnije, bogatom osobom. Nema veze sto ste za kćer ili sina digli kredit za jebenu odjeću samo kako drugi ne bi mislili da ste jad i bijeda.
Nemoj vikat mislit će prolaznici da smo nekulturni.
Nekad bi željeli bit tako slobodni, ispustiti glas u nebo kao Wolverine u filmu, al odjednom čujete; Šššššš, tiše malo, ljudi spavaju. Tiše, što će ljudi na ulici mislit kad čuju ovo deranje!? Ššššššššš!!! Više ni u vlastitoj kući, dvorištu ili pak na ulici ne smijete slobodno prdnuti.
Moramo bolje uredit dvorište, što će reći susjedi da smo jadni i neuredni.
Imate dva kredita, sve su vam kartice u minusu, krpate kraj s krajem, ali bogami bit ćete bolji od svojih susjeda. U poštanski sandučić stižu vam opomene, čak i pisma od suda no vi i dalje grčevito smišljate način kako da sjebete susjeda. Kupujte vrtne patuljke, i to svih sedam, oni su skuplji nego oni koje ima vaš susjed, kupujete sedefastu fontanu s golubovima koju nema nitko u ulici, ljuljačke s baldahinom, a kao šećer na kraju svako jutro metete lišće i kosilicom kosite travu ne bi li vaše dvorište izgledalo bolje od svih. Nakon toliko truda, muke i novaca neće se ni jedna pizda usudit reći da ste neuredni i da nemate love.
Nemoj pričat o tome okolo, što će drugi reći.
Ponekad ne smijete čak ni izgovoriti nešto na glas, jer drugi bi to mogli protumačiti, isusebože, krivo. Što će onda misliti o vama. Bolje vam je šutite ako imate drugačije mišljenje od stada, da ljudi ne pomisle da ste glupi.
I za kraj, ono najvažnije;
Ne kupuj igračke, mislit će da si lud i djetinjast.
Kad sve ove gore navedene stvari zanemarimo i otrgnemo im se, onda vam preostaje još samo jedno izboriti se za igračke. Ignorirati sve poglede zgražanja i kolutanja očima. Da, jednom kad sebi u ranim tridesetima počmete kupovati igračke (a nemate dijete) počinju vas ljudi pomalo izbjegavati. Bože, pa to je strašno, kupovati igračke, ne bi da je dijete! U tvojim godinama se treba već vjenčati i imati djecu, a ne kupiti to smeće. Pa, što će drugi ljudi reći, ostat ćeš stari momak, stara cura, ostarit ćeš s kolekcijom i mačkom ...
Znate što, kad nešto stvarno želite i volite ne podređujte to „nevažnim drugima“ jer postoje i oni „važni ljudi“ koji će vas u svemu podržati i ništa im neće biti čudno , nekulturno i jadno. Budite svoji!
Post je objavljen 31.08.2011. u 14:12 sati.