Evo i mene ponovo ovdje...
Nakon mjesec dana vratila sam se kući.
I, kako je bilo?
Svakako :)
I dobro i loše :)
Ovo mi je trebao biti u stvari 'medeni mjesec' s mojim mužićem
jer smo prvi put u komadu proveli mjesec dana zajedno.
Ali i test zajedničkog života obzirom da ne znamo kako je živjeti skupa.
Pa smo krenuli na godišnji.
Ja sam htjela maknuti se od ljudi tijekom ljeta.
Moj posao nije nešto pretjerano zahtjevan što se stranaka tiče, no ipak volim tišinu bez zvrckanja telefona, mobitela, tv-a, interneta i svih modernih pomagala ovoga vremena.
Pa onda godišnji koristim kako bih napravila odmak od svega toga.
Moj suprug s druge strane ne zna bez zvonjave mobitela, bez posla, ne zna što je to godišnji i misli da samo ja imam pravo na gotovo mjesec dana godišnjega jer radim u 'državnoj službi' te da ostali Hrvati tako ne žive.
Kao, ja sam privilegirana.
Teško je bilo za objasniti i mislim da to nikada neće moći prihvatiti, da i drugi ljudi u cijelom svijetu imaju pravo na godišnji odmor pa i da naša djelatnica u našoj tvrtki također ima pravo na g.o. koji po njegovom mišljenju je predug :))
No dobro, s druge strane, super mu je baš što imam tako dug godišnji jer moći ću mu malo pomoći oko njegovih poslova :)
I tako, svatko sa svojim 'filmom' godišnjeg krenuo je na ljetovanje :)
Moja vizija idealnog godišnjeg bilo je iznajmljivanje apartmana na svjetioniku.
Kad sam se pojavila s takvim prijedlogom malo me čudno gledao
(„o Bože, imam ludu ženu“).
Pa sam umjesto svjetionika,
tražila kao kompromisno rješenje nekakvu kućicu na osami, blizu mora.
Tako da ne moram kad se ujutro probudim dolaziti na plažu i razmišljati hoću li imati mjesta za jedan ili dva ručnika, gledati susjede kako se razvlače u kući pored, slušati njihovu spiku, mirisati mirise ručkova iz njihove kuće, čije će se dijete pekmeziti pored nas i cendrati jer je pospano a mama bi još malo bila na plaži,... i tako dalje.
Htjela sam mir.
I pronašla sam ga :)
U jednoj maloj uvali na otoku Korčuli, blizu Vela Luke, pronašla sam kućicu za iznajmljivanje, sa velikom terasom, 50tak metara do mora, bez susjeda u blizini, bez igdje ikoga na plaži.
Tek poneki mještanin navrati navečer se okupati u uvali.
Milina! :)
I veselila sam se polasku :)
Bilo je tu raznoraznih kombinacija za odlazak i dolazak na more,
no uglavnom, pronašli smo varijantu koja je oboje zadovoljila :)
I naš godišnji je započeo! :)
Pokupila sam mužića u Zagrebu kod prijatelja
gdje se smjestio nakon slijetanja u zračnoj luci
i krenuli smo prema Korčuli.
Moj Micko je naravno išao sa nama :)
E da,
htjela sam s nama povesti i dva psa koja imamo u Belgiji,
jer kuća na moru je velika, ima dosta vrta,
psi se vole kupati, bilo bi idealno za sve nas...
no odluka je bila da idemo bez njih.
I tako, stigli smo nakon par sati vožnje do odredišta i ugodno se smjestili.
Kućica je slatka, ne prevelika, ni premala, točnije za 4 osobe a nas je dvoje,
dakle, sasvim dovoljna :)
I kako ja ne znam putovati s malo stvari, a posebno kad ne znam gdje dolazim,
nosila sam sve sa sobom :)
I posteljinu i dva seta ručnika za oboje, otirače u kupaonici, stoljnjake, kuhinjske krpe,
i tako dalje i tako dalje,...
od kuhinjskog pribora da i ne govorim :)
Pa smo se raspakirali i počeli svoj godišnji.
Bilo je tu nekoliko 'malih' problemčića tipa signal VIP-a nije radio,
nije bilo tv-a, i nije bilo interneta.
Ali, sve se može kad se hoće pa smo se prebacili na drugu mrežu,
nabavili bežični internet koji funkcionira na tom području,
a tv, ma možemo i bez njega.
I tako, u tom uhodavanju nisam niti primijetila kako vrijeme leti.
Da, na samom početku ja sam se malo ukočila pa završila na injekcijama voltarena,
no brzo se oporavila, odnosno barem se riješila boli.
A nakon toga je moj mužić uganuo nogu i završio također na hitnoj
te poslije na štakama.
Pa smo se morali malo prilagoditi svojim prohtjevima i mogućnostima.
Dani su prolazili,
moj dragi je svako prije podne imao radno a tako i ja s njim.
Večer brzo dođe.
Kako sam ja ona koja je vezana za mjesto,
meni je dovoljno biti u istoj uvali svih desetak dana,
no mom mužiću je to predosadno.
Pa je smislio zabavu.
Odlučio je kupiti neku nekretninu ondje.
Staru kamenu kuću.
I bacio se u razgledanje.
Tražio pomoć agencija.
Shvatio da su nesposobne.
Počeo sam vršljati po katastru i pregledavati parcele i vlasnike.
Mene sa svim tim također 'zabaviti'.
Iako nisam tražila taj oblik zabave na svom godišnjem.
Pa me forsirao da vozam nekim uskim kozjim puteljcima jer on nije mogao,
i tako je moj najdraži autić završio sa flasterom :(
I nakon (meni) mučenja cijele dane po suncu u automobilu i na cesti
umjesto u moru i na plaži
nakon nekoliko dana prestala sam ga pratiti u njegovim obilascima
jer sam shvatila da nije u pitanju ozbiljna kupnja
nego oblik zabave kad vam je dosadno.
Na žalost.
Na žalost jer ne da patim zbog nedostatka nekretnine koju nećemo kupiti
nego zbog toga što upoznajem vlastitog supruga
i otkrivam stvari kod njega koje mi se ne sviđaju.
I ok, reći ćete,
svaka od vas ima pored sebe jednoga kojega je isto uspjela upoznati vremenom
i otkrila je i kod njega neke nedostatke kojih nije bila svjesna na početku veze,
no ja se pitam kako takve stvari nisam prije vidjela,
kako neke stvari nisam previdjela?
Ok, nije 'smak svijeta'.
Idemo dalje,
to je samo jedan godišnji i ništa više ;)
Kako je desetak dana ovakvim tempom proletjelo,
i od svoje uvale zbog koje sam došla i od mira
nisam baš previše uspjela proživjeti u tom razdoblju,
ostali smo još tjedan dana duže.
I tek tad sam stvarno uživala jer smo se malo preorganizirali,
svatko sa svojim hobijima.
No i tad vrijeme brzo leti pa smo uskoro trebali krenuti za B.
Ali prije toga posjetiti ćemo našu trgovinu u P i djelatnicu koja nam ondje radi,
vidjeti jel sve u redu i nastaviti dalje za B.
Putem smo zastali u Povilama kod kumova, pa malo u Crikvenici i nakon toga Puli.
Umjesto formalnog prolaza kroz grad koji je bio planiran
zbog iznenadnih problema ostali smo nekoliko dana.
Nisam se bunila jer mi draža Istra pa makar se ne stigla okupati od posla
nego hladna i kišna Belgija tih dana gdje ću se smrznuti.
I nakon obavljenog posla u P i zaliječenih problema sa djelatnicom,
krenuli smo prema B.
Zastali u Sloveniji.
A zašto?
Ne znam jesam li prije spomenila, ali bitno je radi daljnjeg razumijevanja,
moj suprug iz prvog braka ima četvero djece.
Odrasle djece od 20, 22, 24 i 27 godina.
Najmlađi sin još studira povijest u Americi.
Kad će završiti, ne zna se.
Tata plaća studij.
Mlađa kći je studirala jedan fakultet u Americi
pa se nakon dvije godine prebacila na drugi
pa je i od njega odustala zbog nesretne ljubavi,
onda malo pala u depresiju i bila na lijekovima,
nakon toga su joj mama i tata ispunjavali 'glazbene želje'
kako bi se dijete oporavilo od stresa i izvuklo iz depresije
i onda je poželjela završiti svjetski poznatu kuharsku školu Cordon Blue.
Naravno tata će platiti.
I ajde, zaršila je školu i tata je zaposlio.
I jedina koja se malo trgla i radi, zarađuje za sebe, živi svoj život.
Dobro, tata povremeno pošalje nekakve novce,
ali više reda radi, zbog ravnoteže sa ostalom djecom.
Stariji sin prvo je krenuo na faks u Belgiji i odustao.
Onda je odlučio da neće studirati nego će svirati bubnjeve u bendu.
I drogirati se lakim drogama.
Uz to je dostavljao pizze.
Onda je ipak odlučio upisati studij za specijalne efekte na filmu,
naravno u Americi.
I naravno,
tata je platio studij onoliko koliko sam ja digla kredit za svoj stan na 30 godina.
Sin ga nije po završetku studija pozvao ni na svoju promociju.
Ljut što se tata rastao od mame i ima novu ženu.
Da ga kazni.
I nakon toga je jedan od dva automobila koja je tata kupio da ih može voziti,
prodao da bi mogao mjesec dana imati od čega putovati po Americi
i zabavljati se s još jednim frendom.
Nakon što je potrošio sve novce,
a da mu naravno nije palo na pamet tražiti posao,
vratio se tati kući u B jer ondje ne mora plaćati najam stana,
ne mora plaćati režije i ne kupuje hranu.
Sve je besplatno.
Tata plaća.
I daje 500 eura tjedno (tjedno, ne mjesečno) da sinčić ima za troškove.
A na pitanje zašto nije tražio posao u Americi i gdje ga misli pronaći u B
odnosno što misli raditi,
odgovor je bio „too much competition“.
Drugi automobil je poslao brodom iz Amerike u B.
Tata će naravno platiti troškove dostave.
I sad krade bogu dane u B,
prodaje stare tranzistore preko e-baya i na buvljacima.
I četvrta, najstarija kći, studirala je umjetnost.
Nakon završenog studija radila je u B u jednoj ozbiljnoj tvrtki,
primala dobru plaću.
Udala se za narkomana i s njim preselila u Gent.
Prešla u kombinaciju pankera i darkera.
Tatu nije niti zvala na svoje vjenčanje.
Nakon par godina razvela se.
Tata je platio put u Indiju da se malo dijete odmori od svega i opusti.
Okrene novu stranicu u svom životu.
I okrenula je.
Dala je otkaz i sad živi od socijalne pomoći.
Točnije, tata šalje novce.
Ali i upisala je poslijediplomski studij koji joj tata plaća.
Pa su joj sad ukinuli i socijalnu pomoć jer kad može platiti studij
koji vjerujte mi nije jeftin,
ne trebaju joj novci sa biroa za zapošljavanje.
U međuvremenu se razbolila od narkolepsije.
Pa sad ima dobro opravdanje zašto ne može raditi, zaspat će na radnom mjestu.
Ili zašto ne može voziti.
Zaspat će u vožnji.
Pa eto tata, moraš pomoći bolesnom djetetu.
I onda je malo skočila do Amerike,
vidjeti mamicu (trebam li pričati tko plaća troškove?)
i odlučila tamo sa još jednom 'umjetnicom' snimati film.
A tati su poslale link sa računom na koji može uplatiti donaciju :)
Mama, bivša žena,
sjedi u Americi i širi guzicu.
Jer po američkom zakonu muž je obavezan doživotno uzdržavati svoju suprugu
i nakon razvoda ako ona nema nikakva primanja.
A nema.
Jer nije nikada radila.
Pa ne misli počinjati u svojim šezdesetima.
Ili dok se ne podijeli imovina nakon razvoda.
A kako to sve u B i A jako dugo traje,
a i moj suprug se ne može odreći svoje kućerine sa 6 kupaonica i 20tak soba,
koja ionako zjapi prazna i meni sigurno nije potrebna a niti njemu,
onda to još sporije ide.
A ja sam budala koja uz svog mužića radi i danju i noću
da bismo pokrili sve te troškove :)
E da,
zastali smo u Sloveniji.
Jer je ondje moj suprug ostavio jedan automobil koji bi bilo dobro povesti u B
kako bi sinčić krebilčić imao što voziti.
Dok mu ne stigne automobilčić iz Amerike.
Pa smo trebali sa dva automobila otići do B, ja sa svojim a on sa sinovljevim.
I tko mene pita želim li ja na svom godišnjem voziti 1500 km
jer je ljenguzom sinu teško dići dupe i sjest u avion
i doći do Ljubljane po svoj automobil?
Nitko.
Ili je bila varijanta da ja ostavim svoj auto u Lj i idemo jednim
a onda ja se vratim avionom nazad, ovisim o redu letenja
i svu prtljagu (pričala sam na početku što sam sve nosila)
moram staviti u 20 kg težak kofer.
Pa meni je lakše :)
I odlučih ipak ići sa dva auta, odvesti do B sama
pa makar i bila umorna nakon te vožnje,
jer ne želim se odreći svoje komocije i mjesta za Micka
iz nekih blesavih razloga.
I tako, krenuli smo napokon prema B.
Ali zastali, pa se okrenuli prema Zagrebu.
Pa nakon sat vremena vožnje prema Hr ipak krenuli prema B.
Zašto?
To je jedna isto duga priča koju sada ne mogu pisati, ne da mi se :))
Radi se o mami mog supruga
ili kako je ja od milja zovem Premila i Predraga
ili samo Kraljica Majka.
I prije samog ponovnog kretanja poželjela sam provjeriti
je li moj mužić obavijestio svog sinčića
da stiže nakon godišnjeg odmora sa svojom ženom u svoju kuću.
Naravno da nije.
I kad sam ga na moje inzistiranje natjerala da ga preda mnom nazove,
nastao je novi problem.
Sin je svojoj mami obećao da me neće pustiti u kuću :)
Iako sam ja u toj kući bezbroj puta bila :)
Ali kuća je pola mamina a pola tatina.
Jer ju je tata stekao u braku.
Iako mama nikada nije radila.
Ali sad je sin ondje pa se sjetio da ima mamu.
I da je mora obraniti.
Ili sebe.
Od mene.
Uglavnom, počeo je prijetiti da će fizički se obračunati sa mojim suprugom
a i mene kurvu zaklati :)
Dijete od 24 godine.
Dijete koje pati što su se mama i tata razveli.
Što je mama ostavila tatu i pokupila se za Ameriku
prije nego sam ja uopće došla u njegov život.
Ali on je našao nekoga a mama nije nikoga
pa je ispalo da je on ostavio nju.
I u tome je cijeli problem.
I zato sam ja kurva.
I treba me zaklati.
Pa se moj mužić sklon ispunjavanju svih glazbenih želja svoje djece
htio opet njima prilagoditi i iznajmiti kuću u kojoj bismo bili dok sam ja u B.
A onda bi se vratio u kuću gdje je sinčić krebilčić.
Što ja nisam htjela prihvatiti.
Jer ako u njegovoj kući nema mjesta za mene,
onda ja nemam što ondje niti tražiti pa onda niti neću ići u B.
Ja imam svoj dom u Hr koji je moj
i ondje nemam stresa zbog repova iz prošlosti koje je moj suprug doveo u naš brak
Jer ja repove nisam imala iza sebe.
Ili idem u njegovu kuću ili ne idem uopće u B.
A ako dođemo tamo i on ne riješi u međuvremenu problem sa vlastitim sinom,
okrećem se za 180 ° i vraćam svojoj kući.
I tada ne mora više niti pitati za mene,
okrenuti moj broj telefona,
doći me ikada više vidjeti.
Jer nema stav, nema 'muda'.
I opet se ne mogu ne pitati kako neke stvari nisam vidjela prije?
Kako?
Otišli smo u B.
Bili smo u njegovoj kući.
Nije bilo nikakvih incidenata.
Sin nije bio u kući niti kad smo došli niti kad sam odlazila.
Toliko o obećanju mami.
Bila sam ondje skoro tjedan dana.
Sinčić je navraćao tri puta u tih tjedan dana
tako da se nikome nije javljao kad je dolazio.
Odlazio je isto tako nenajavljeno.
Ja ga nisam vidjela.
I koliko god je pljuvao po meni,
ipak nije mogao odoljeti komadu torte kojeg je pojeo
a mojih je ruku djelo.
Toliko o principima.
A toliko i o mom godišnjem :)
Bilo mi je zanimljivo.
Donijela sam par odluka i njih ću se držati.
Supruga sam o njima obavijestila prije odlaska.
U skoro vrijeme on treba napraviti neke promjene u svom životu.
Ukoliko to ne bude uspio, svatko će živjeti svoj život.
On sa svojom Kraljicom Majkom i dječicom u B, a ja sa svojim Mickom u O.
Ja sa svojim poslom u Firmi i slobodnim popodnevima i noćima.
A on će morati naučiti svoju djecu raditi
kako bi mogli pokriti sve svoje troškove.
Jer moje strpljenje je pri kraju.
Nakon nekoliko godina veze i gotovo godinu dana braka
mislim da sam pokazala kako mogu biti puna razumijevanja.
Ali i razumijevanje ima svoje granice.
A slijedeće ljeto mislim da ću na godišnji sama ;)
E da, sretna mi prva godišnjica braka! :)
Post je objavljen 31.08.2011. u 13:23 sati.