Ne znam kako to ide s postovima s kojima čovjek nije zadovoljan, može li ih se obrisati ili je to varanje. A ima ih nekoliko koje bih obrisao, ali pretpostavljam da to ne bi bilo fer, a i bolje je možda ovako, onda onej tko ovo eventualno pročita ima priliku vidjeti kakva sam spodoba. Jučer sam napisao kako su svi uživali u rakijicama, ali tamo je bilo puno ljudi i nek sam ja sa svakim isprobao po jednu eto objašnjenja zašto je meni i nakon dva dana izgledalo kako su rakije frcale svuda uokolo. Kako da kažem, meni je bio lijepo i sretan sam bio vidjeti drage mi ljude, ali stvarnost može biti i drugačija, mogu biti tamo neki dosadnjaković, koji davi s tim nekim lokanjem i svaki put se prebije tako da mu sve izgleda bajno. Ili općenito pretjerujem u svemu, pa tako i sa ovim svojim tu postovima, zapravo, ponekad se vratim pa pročitam što sam napisao i onda imam silnu potrebu da se objašnjavam, da tu neku sliku koju sam stvorio riječima, još malo doradim ili da nešto izbacim. Pitam se kako oni slikari završavaju svoje slike, pa to mora da su ludi dok ne kažu, evo, to je to. Ali slikari su umjetnici, a ja sam običan pijanac koji tu nešto drobi bezveze i ni u šta nije siguran. Volio bih moći širiti taj neki osjećaj sigurnosti, ali bojim se da bi to bilo previše bezobrazno i bezobzirno, možda je moguće biti siguran u nešto, ali na tom osjećaju mogu raditi samo postepeno, a nešto i radim, evo, počeo sam piskarati ovo tu, gdje kažem, čini mi se i previše u odnosu na zadane okvire, ali ako usitinu promijenim kilažu to će biti velika stvar, ne zato što ću ja biti sada tu nešto vitkiji, pa svijetu prihvatljiviji, nego zato jer je to nešto na što mogu utjecati i promijeniti svojom voljom. Možda ću onda biti zadovoljniji sobom i napraviti neki novi korak. Radim na sebi, ali to jako sporo ide sve nekako, ne znam kako da to objasnim, nisam sam na svijetu i poštujem integritet (ako je to prava riječ) i slobodu ili život svakog koga sretnem i ne želim na bilo čiji život utjecati na nekakav negativan način. Pa makar nikada ne objasnio ono što mi je bitno, a stvarno mislim da ljudi ako se razumiju i zajedno nešto čine, sve mogu učiniti, oš' u politici, u svakom timskom natjecanju, na tulumu, ma nebitno gdje i u čemu. Možda ta moja neka interakcija u životu nije baš neka uvjeljiva, ali morat će biti ,ako mislim raditi i biti bolji u svome poslu i svakom drugom segmentu života. Mislim da se mijenjam, iako polako, ali drugačije ne znam, možda naučim biti brži s vremenom...a znao sam ja biti i brži, ovom pajdi sam up'o na koncert mukte ne znam ni ja kako ...
Post je objavljen 31.08.2011. u 05:35 sati.