Mila moja metroseksualčadi, naravno i mili moji poticani proizvođači nepotrebnih agrokultura,
odlučio sam – slijedeći blagonaklone sugestije dijela čitateljstva – ovaj post posvetiti vječno aktualnoj temi, koju smatram preprešućivanom, unatoč Pišek Tušek Fišek – branši.
Mislim, lec fejs it, da te cure pišu iole iz iskustva, jadna bi ih se majka davno odrekla kao prekaljenih brakorasturačica, preljubnica, biseksualki i kajtijaznam ćudonerednih. Ni Kaćunćić ih ne bi spasio.
(Iako, ovo je dobar moment spoznaje, kako se neiskustvo ipak može naplatiti, uz ponešto inteligencije. Prvozakonita uvijek veli „Svako govno nađe kupca.“)
Htio sam dakle ovaj post posvetiti temi Jutra Nakon. Seksa utroje. Recimo, tko se prvi tušira, uz koju učtivu gestu prvenstva prolaza?
Isti ručnik?
Kavu kuha – tko?
/Razrada, kaj kad ti je ujutro na autu zbušena guma, a drugi lik se pravi grbav...?!/
Sve ovo uz osvrt na genezu kriterija – ja-suprug nikako ne bih da moju Prvozakonitu na moje oči još neko muško... Ali ja muškarac rado bih podijelio neku curku uzduž i popola s još jednim.
Zle bih jezike na potonji outing učvorio kontemplacijom u pravcu – da, mogu ja par puta u par sati. Ali ne, ne bih se usudio planski sa dvije cure; bi mi, mislim, bilo preveć; pa ne hvatam satnicu kao nadrimajstor; ja ipak štujem kvalitetu usluge...
Kužiš, zanimljiv plot, nije li?
Ali... - nije to još zrelo.
Pa sad neću o tome, niti o Jelekovim savjetima za sve situacije, poput opaske da u motel na sat uvijek ponesete colštok. Jer, vašoj neiskusnoj ljubavnici naravno će živci malo proraditi nakon svega & muževog intuitivnog poziva na netom uključeni mobitel, i kad joj se naušnica pri ponovnom stavljanju izdajnički odmetne pod krevet, vi odmah, hop, hop... Colštok je majka nesumnjivosti, pa i vašeg dušemirja nemjerivog ...
Ali neću o tome sad, kao ni o intrigantnom komparativnom testu parketarsko-keramičarskih štitnika za koljena, koje ste tako entuzijastično poklonili dragoj ženskoj osobi, ostavši neshvaćeni ... ...
Mi muški fakat smo čudne biljke.
Furamo se na stara vina i viskije. Nosimo sat svog oca, djeda. Prababin prsten.
Što nam je stančić puniji starih knjiga, to smo si mudriji i rafiniraniji.
Kad skužimo margine i zakutke, neki od nas daju se na kupovinu besmislenih, iracionalnih olupina, kojima godinama tepanja, kredita i popucalih notkiju pridajemo titulu – oldtimer.
Ako u garaži imamo oriđiđi Zündappa ili Pretisa, prave smo face i meraklije, afisijonadosi i konosjeri. (Tu, naravno, za egzaltirani đir po gradu, ne igra išjas, kojeg naglašavamo kad se uboga suprugica pred dolazak svoje majčice prijeteći ukaže na vratima sa naramkom zavjesa za vješanje... )
Velim; čudni smo.
Skupljamo stare fotoaparate, slažemo prašinoskupljajuće modelčiće starih aviona i brodova; trošimo stotine eura na te stvari; sate, dane...
(Usput autistično bložimo o abrazivnoj alijenaciji u dugoj vezi bez djece, uz poseban osvrt na utjecaj socioloških aspekata male sredine blurom razvučene u trajnost.)
I sve je to dakle povijesna, tradicijska osviještenost; sve je to retro-chic.
Ali, čim se spustimo etažu niže, u pravcu genitalija na rubu prostatnog sloma, stvari postaju polemične.
Nekidan – nekipardan; kakogod se ovo veli kad traje danima – Prvozakonita me krene muštrati, da me fino pitala, jesam li ponio kupaće gaće na more. Pa naravno da jesam, velim smireno nadmeno, uviđajući mogućnost da ona svoj kosim opet nije ponijela, pa joj neće biti problem, uzeti moje gaće...
Tu se posramim vlastite negativnosti, fulao sam; nije to...
Veli, pa kako možeš - pa par puta onaj znak iz kajdanke, II: ... :II - kako možeš nositi te kupaće... Pa gle' kako Ti stoje, jebote, škemba ti visi preko, jaja su ti podignuta, fuj; gle boju, ajme, kakav je to kroj, hahaha... Pa opet II: ... :II odnosno II: II: ... :II :II, dok mojom reakcijom na dugozujni ton trijumfalno ne dokaže moju razdražljivost i krene slati sms-ove mami.
Zbunjeno pipkam ćaćin Darwil u džepu smotanih hlača; pogledom tražim odgovor na prababinom prstenu na ruci i autosugestivno anticipatornom mantrom brojim večerašnje čaše Dingača, dok se ne primirim do nepiskutavog glasa, ma čemu mi više trebao tog dana ...
Njoj su demode moje gaće?! Moje RETRO-gaće; skupo plaćene u Intershopu u DDRu za zapadne marke; gaće, u kojima sam slavio još uvijek tajnom klasificiran dio maturske večeri, krajem osamdesetih?!
Ma mislim!
Dok je muž kit – ne ćunom, nego jer kuži stare stvari, ima hobi; šengajst je i zapravo nekak šarmantan, kvragu, čak ga srednjoškoljkice gledaju kad proprdi na zadimljenom motoru kraj ćevabdžinice – sve ok. Čak i punici, javno i pred svjedocima.
Ali sad, retrogaće, problem. Samo jer njezin tata ima malkoc novije.
Iako, naravno Prvozakonita to meni afirmativno, uz tek naslutivu potku lizanja rane vlastite. Gledajući dvadesetpetogodišnjaka, decentno nabildanog, duge kose oko azurblau okica, u dizajnerskim kupaćima, kako ju ne šljivi pola posto.
Ali... Može i gore – gore, kad je od nas samih, subraćo bložanska! Kad jedan drugom za leđa padamo; kad izdajemo solidarnost parnim valjkom ženske ravnopravnosti do groteske egzistencijalnosti spljoštenu!!!
Sve je to još nekako; pukla glava Honde GoldWing, slupana Giulietta. Demode kupaće. (Naravno si je milo Prvozakonito samo ove godine kupilo ormar. Dodatni. Za ove godine kupljene krpice. Ukazavši potom da moramo malo štediti. Plural.)
Ali gle...
Kad braća iz kladionice i sa muškog štamtiša skuže da bariš gospođu, koju fah titulira kao cougar, milf ili kako već - - frka! Đamboolvejz hits da fen!
OK, u HD-uprizorenjima, cougarice, milfice, greni i oma imaju manje godina, nego mi sad. Utoliko, multipliciram pojam korektivnim koeficijentom.
Barim dakle jednog barikiranog komada, bi se reklo. Oldtimera. Klasika. Proizvod iz doba kvalitete; pedesete godine prošlog stoljeća. To je hladni rat preživjelo; još se maltene na trumanova jaja osjeti u nekim situacijama... Djecu izvela u život, muž se svakako bavi oldtimerima, a ona usamljena u neshvaćenosti, zrela, a taman još ne pala s kruške. Ma, prava! Taman za pođirat, di te ni'ko ne zna, a čisto je i jeftino (uključujući tupavo osoblje nedođijskog motela, koje pamti neku drugu gospođu i frenetično namiguje).
A KAJ SAD MI RADIMO JEDNI DRUGIMA, SEBI ILI SI, SUBRAĆO MOJA?!
Bruke jedne!
Da stara baba, da jel joj i pelene mijenjam, da ima u Pevecu popust na rolatore. Da sve ok jer da ona nemre bežat. Da jel se ja na grobeke palim.
Pa majčicu i vašu...........! Zbilja!
Mislim, koji smo mi licemjeri i gnjusevi, e fakat!
Kad od vaših curkih potajno uzimate štrample i vibratore nakapavate bebi-uljem pred špiglom kraj kade, to je ok.
Kad vam se zaštopava lavabo svako deset dana, nije bed.
Al mene ste tu našli, da kaj će mi to ...
Jelo ovime ex cathedra poručuje istomišljenicima i supozicionarima:
Ne dajte se. Budite svoji. Nemojte bebi-uljem zapackavat daljinski kad vraćate baterije u njega. Iz vibratora.
Dišite! Seksajte udvoje (makar)!
Dihtung za Wartburga 311 imate na e-bayu /dvotaktol ne štedit, ali ni pretjerat/.
O starim vinima nema se kaj – samo ne dati prijateljičinom seljaku od muža da radi gemišt s njime; njeno dupe presanjano svakako ne bute ulovili, žrtvi unatoč ...
Retro-kupaće su svakako bolje od porno-cvikera, kakve furaju Clerasilom omamljene šiparice gore naspomenute (mogući susreti u diskreciji, bez obaveze).
Ali ovo, sa cougarima, milficama, ferzaute omama - ma, ne dajte se jalušima!
Hebite se sretni, ja vam velim!
/Milinović bu u prdizbornoj obećal signifikantne poticaje i besplatne toplice za nas koji tak prolongiramo teticama odlazak u staračke domove, ja vam velim! Patriotizam ne smije biti sporan! Kukijem za bolje sutra!!/
Ujedno tražeći gumigeling za Fiću, '69. (onog s ručkama za noge iznad sica).
Nek' vam je sve zdravo i živo,
Vaš Jelo Ž., n.s.p.
(ne smije pasti)
Post je objavljen 31.08.2011. u 09:19 sati.