Roman afganskog pisca na oko 330 stranica, ali koji se čita s lakoćom, a u nekim scenama naviru suze na oči. Priča prati nekoliko likova, a glavni su Marjam, Lajla, Rašid i Tarik. Prvo su u Afganistanu na vlasti Sovjeti, ali barem je donekle mir i ima hrane. No, onda ih protjeravaju i dolaze talibani od čije se vladavine ledi krv u žilama. Rašid je Marjamin i Lajlin muž. Tuče ih i maltretira svakodnevno. Nakon pada talibana život se vraća, ali Lajla sa zebnjom zaključuje kako oni koji su do jučer pucali po Kabulu danas voze skupe automobile i zajedno su na vlasti s 'osloboditeljima'.
Scene od kojih se slama srce su postupci prema ženama, porod na carski rez bez anestezije jer svi lijekovi odlaze u bolnicu za muškarce, liječnica koja mora operirati u burki, ali je skine dok joj druga čuva stražu ako se talibani pojave da bi je opet navukla, pogubljenje jednog od likova na stadionu, ostavljanje djeteta u sirotištu samo da ne umre od gladi...
Citat:
'Rekni tajnu u vjetar, ali ne zamjeri mu ako šapne drveću'.
Post je objavljen 30.08.2011. u 10:35 sati.