Čitajući razne vaše postove shvatila sam da nisam jedina koja se tako osjeća... Na tren mi je čak bilo i lakše... :)
No, krećem vam se žaliti.
Znate onu izreku: "Zauzeto nije oduzeto"? Ja znam... I pokušala sam ju pratiti. Da, savjetovali ste mi da odustanem od njega. Ali ne mogu... Želim nekoga s kim ću moći šetati gradom s osmijehom na licu, obavijena njegovom rukom. Želim biti jedna od onih sretnica koje imaju nekoga za nazvati ujutro, reći mu da ga vole, jedva čekati da ga vide. Želim sve to. Želim svađe nakon kojih bude pomirenje. Želim se s njim osjećati sigurno i voljeno. Želim one djetinjaste fore nakon kojih bi me zagrlio. Snažno, jako, najjače. Kao da će trajati vječno. Želim osjetiti tu vječnost, bar na tren... "S nekim tko me voli zbog mene..."
Post je objavljen 29.08.2011. u 17:24 sati.