- da ne podivljaju, da ne narastu.
Rebeka je odlučila pisati u trećem licu, jer je bitan otklon.
(misli da treba baš tako početi)
Kad puše vjetar,
nespretno pali cigaru
jer se boji...
I velika djeca puše,
bivaju odnesena,
bez upozorenja
opečena.
............
Sami u iznajmljenom stanu se igraju odraslih.
Ona kuha, a on bez riječi nakon ručka ode oprati suđe.
Usred te igre se uvjerila da je spremna.
Zatajila je da se boji.
I da se možda zagledala u čovjeka koji ima dozvulu letjeti.
Obećao joj je da će je naučiti.
Ako se otisne od zemlje,
pusti nespretno studentsko kuhanje
i njega s kojim ima prešutne dogovore u maloj kuhinji,
malom stanu,
malom krevetu
nakon kojeg je boli lijeva strana tijela
jer se nije okretala cijelu noć.
Definitivno se zagledala par mjeseci predugo.
No ništa nije poduzela.
Zasad.
Zato uspjeva zaspati u miru,
makar i na tom lijevom boku.
- Ako se okrene, tu će biti hladni zid
...toliko bijel, koliko mrzi bijele zide,
pogotovo one iznajmljene.
Usred bijelog se lako izgubiti,
osim ako joj tik do glave nisu oblaci od bijelog zraka.
( i taj vražji vjetar
koji je zbunjuje pa ne zna uz čiji bok spavati)
Post je objavljen 29.08.2011. u 11:11 sati.