Luxona ubio oguljeni trofazni kabel, a Igorovsky si oduzeo život?
Mopopedejci jednostavno nisu mogli vjerovati !
Kako nas ovaj drag i simpatičan narod čita još tamo od 'Poručnika Ive i poglavice' sama pomisao da nas više neće biti zavila ih je u crno.
Tuga…
Jad…
Čemer…
Naš svemirski brodarac je, kao što znamo, pogodio punom brzinom u Sunčevu površinu i od siline makroeksplozije taj dio Mliječne staze se pomakao za čitava dva milimetra.
Usprkos totalnom uništenju pojedini dijelovi letjelice su, zahvaljujući izolaciji od aerokarbidnih vlakana, čudom preživjeli i, poput meteorita, se raspršili svemirskim prostranstvom.
Mopopedejci su ih odlučili pronaći, donijeti na svoj planet i izložiti u muzeju kao nepobitni dokaz da u Mliječnoj stazi postoje inteligentna bića .
Potraga je trajala generacijama, legenda se prenosila s koljena na koljeno i nakon nekih 2500 godina (otprilike jedan zemaljski tjedan), na samom rubu Mliječne staze pronađen je dio kabine okovan ledom, a unutra je otkriveno prilično dobro očuvan ogroman muški testis, komadić bubrežnog kamenca i jedan misteriozni CD…
DVA TJEDNA KASNIJE (zemaljskih niti frtalj sata )
''G;%ohAoh-----a$WW34amara…Zwalzwal44qw$$$...(Uključujem. Simultanog. Prevoditelja.)
''…Nema. Sumnje. Ova komadina. Lijevog. Testisa. Pripada Igorovskom. Bubrežni. Kamenac. Le Peppeov. Potrebito vrijeme. Za. Kloniranje?''
''Jako malo. Formiramo tjelesne. Kalupe. Izoliramo DNK. Jesi li. Za pivu?''
''Može. Ako je. Mrzla. Interfunkcije pokrenute. DNK izoliran. Usađujem.''
Zlehudi CD iz ostataka krstarice je stajao na garderobnom ormariću i trebalo ga je predati Ministarstvu obrane, ali zaokupljeni kloniranjem Mopopedejski znanstvenici su unezvjereno zaboravili na njega.
Kakva kardinalna greška !
KLONIRANJE. ZAVRŠENO.
''Ooooo, jebo te, osjećam se kao da me ubila struja i to trofazna.'', reče Luxon Le Peppe, a onda se zagrcne.
Bio je potpuno nag, prekriven ektoplazmičnim vulvulama ( nešto slično kao kad si bauštelac osekne nos i onda to otrese o pod.)
Ležao je u tijesnoj staklenoj kabini, a kroz staklo su ga gledala neka tanka, suhonjava i visoka bića.
Izgledali su kao ispijene breze, šlampavi, koščati, sa ogromnim glavama.
Uštipnuo se da možda ne sanja, a tad je vidio još jednu staklenu kabinu i poznatu priliku kako se trese od straha.
Taj drugi sam bio ja.
Također čitav umazan vulvulama.
''Što je ovo?'',pitao sam panično.
''Nemam pojma !'', odgovori kolega.
''Oživile one tvoje debele knjige, matere ti Isusove !'', rekoh na rubu plača.
Tko je u tom trenutku mogao znati da su nas klonirali ?
Tko je mogao znati da su moj testis i kolegin kamenac toliko dugo plutali Svemirom?
Tko je mogao znati kakvu strašnu tajnu krije CD koji je cijelo vrijeme bio tu, kraj nas?
Napeto, a ?
NEBO NAD MOPOPEJOM
Predsjednik Mopopeje, njegova mlađa kćer, njen sin, ministar obrane, ljubavnik njegove bivše supruge, liječnici koji su obavili kloniranje, majstor za klime, kuharica iz kantine, njena zaova, liftboj, raznosač pizza, dečki koji su pronašli naše ostatke, Luxon i ja izašli smo iz zgrade u kojoj je bio laboratorij za kloniranje i to bez ikakve zaštite i dekontaminacije.
Pogled na vanjski svijet nas je ostavio bez daha !
Mopopeja je malo bacala na Mjesečevu površinu.
Nalazili smo se usred hrpe zgrada koje su bili neka vrst poliflornih karbonskih iglua.
Gravitacija je bila puno slabija nego na Zemlji tako da su se Mopopedejci kretali u visokim paralelopipednim skokovima, a gradski promet se odvijao u nekim neobičnim, nadsvjetlosnim brodarcima.
Na zagasitozelenom nebu su sijala dva Sunca.
Osim gravitacije sve je bilo slično kao kod nas.
Luxonu je ispala donja vilica od čuđenja jer nije znao na koju bi stranu prvo pogledao.
U jednom momentu me svom snagom probio nogom u guzicu :
''Eto ti na, jel' sa' vidiš da sve postoji !
Mene je doma cilo selo zabudalekalo da nisam normalan, da čitam knjige o' pesto stranic' koje nisu za lektiru, a pogledaj samo oko sebe…šta vidiš ?
Gledaj, stoko, gledaj !
Tehnologija, kibernetika, diode, laseri, kvarkovi, viziri, nebo išarano brodarcima….ma šta ja to tebi uopće pričam?
Jebo te Darkvud, prajčino zaostala !''
Mopopedejci su prasnuli u smijeh jer su imali osjećaj kao da čitaju novu epizodu 'SPIG'-a.
Zanimalo ih je otkud nam volje za ovoliko srati i da li se ljutimo što su nas klonirali…zatim, da li se bojimo da bi nas neki polupismeni čoban mogao izmlatiti zbog naših tekstova i da li je istina da je Govnjarević htio popiti šaku tableta nakon što ga je početkom ljeta ostavio Zvonimir…
Pobjeg'o je to ljetno veče k'o zadnje smeće…jer se bojao ljubavi…jer se bojao sreće…
DVA TJEDNA KASNIJE
Upoznali smo Mopopeju uzduž i poprijeko.
Suprotno mišljenju astrohistoričara Mopopedejci su ipak najstariji narod u čitavoj Galaksiji.
Nakon njih su Srbi, pa tek onda Hrvati, a zatim svi ostali…
Ljubazni domaćini su nam ispričali dosta zanimljivosti o postanku Svemira, letjeli smo u brodarcima, a mi smo njih zauzvrat naučili ono kad gurneš lijevu ruku ispod desnog pazuha pa onda ono dižeš i spuštaš ruku pa zvuči kao da prdiš, što ih je oduševilo.
Moje se čulo puno jače nego Luxonovo jer nemam tako puno dlaka ispod pazuha.
Uspjeli smo i naći cure, ali zbog ogromne razlike u proporcijama spolnih organa sve je ostalo na flertu u stilu 'Avatara'…
A onda je večer prije nego su naše klonove htjeli teleportirati natrag na Zemlju, mali od ministra obrane uzeo misteriozni CD iz tatine torbe i gurnuo ga u računalo…
Vot du ju du tu jor kompjuter tu du ?- ispisalo se.
Open folder tu vju fajls – kliknuo je mamlaz, a tad je na ekranu bljesnulo '100 % PURE SEX'.
Mali mamlaz je nastavio pohotno kliktati, a tad mu se oči zalediše od užasa, vrisne i istrči iz prostorije…
'SPIG' – Vai'k isto, nika' bolje !!!!
Post je objavljen 28.08.2011. u 11:12 sati.