Daj meni, ako neće on
Ja san bila mala, a meni je dida bija onako kurjožast ( znatiželjan) za čuvat mrtve.I u nas je bio običaj da se umrli čuva na groblju, a ne doma.Odnese ga se tamo i onda ga se čuva u grobnici.I bio je on i još jedan s njim i onda je u noći nestalo vina i rakije.Moj dida govori ovome s kojin je bija:
-Šime, oćeš ti poć uzest vina ili stoj ovde a ja idem?-
He, govori:-Meni nije drago ovde ostat, iden ja, ma uvik ću te odovamo zvat, a ti mi tamo odgovaraj.
Dobro, oću!
I sad, dok je Šime iša po vino i rakiju, dida lipo izvadi mrtvaca iz kapsila i stavi ga prid vrata da sidi, a on ode unutra u crikvicu.
Ovi se vrati i govori:
– Evo ti vina, evo ti pit, donija san ti! I daje mu, a ovi ne trza.
Kad iznutra začuje glas:-
Daj vamo, ako neće on!Daj meni, ako neće on!
A Šime ostavi vino i biž ća!Zove ga posli moj dida:-Vrati se Šime, vrati se Šime!

-A ebi boga i tebi i groblju, iden ja ča.Ne dolazin ti više!.-
Tako je moj dida osta na groblju sam do zore.Eto vidite!A Šime od straha nije iša doma, nego je naša kaić, uvuka se pod provu i osta do zore tresuć se od straja.

Post je objavljen 28.08.2011. u 06:03 sati.