Silvani Ujdur Bilan
eno na face-u i sad si k'o puška,
s naočalama tamnijim od kose,
što, rubeć oval, sjeća na otkose
zlatnoga žita; i dah si oduška
za sva stvorenja (ženska ili muška)
koja vremenu i prahu prkose
i koja sunce u namjeri nose,
nalik tvojemu na usni dok šuška
zvekirom plama tvoje lijepe duše.
tu si u sebi pomalo i nujna,
al' zao vjetar kada i zapuše:
leprša jato nekih dragih ptîca,
na nebu zjena raspjevanost bujna,
a ja te slavim – svjetlošću litica!
(Zadar, 27. kolovoza 2011.)
Post je objavljen 27.08.2011. u 17:46 sati.