Marketing
Petar i Pavao
Gledam negdje daleko u prostranstva polja koje izgara pod ovim ljetnim Sunce i vapi za kapi kiše i malo vjetra da osvježi njegovo silno stanovništvo. Ljudi nema, skrili su se u svoje hladne zidove i gase žeđ vodom koja je ne može ugasiti. Sve je nekako tiho, beživotno i teško i sumorno.
Razmišljam o prijateljstvu i odricanju od onih koji nešto znače u trenucima kada su ti najpotrebniji, a ne možeš s njima uspostaviti normalan razgovor niti ikakav dogovor. Želite isto, ali ne na isti način. I uvijek je najlakši način i najkukavniji razići se uz tople pozdrave i želje, s jakim naglašanjem da ćete ostati prijatelji. Zar ne bi trebali pretrpjeti možda malo jedni druge i po uzoru na Krista, uzljubiti jedne druge do kraja, preći preko svoga ponosa i ponizno odraditi ono što smo dragovoljno primili? Da, trebali bi, ali ja to nisam znao.
I vidim da u malom nisam bio vjeran, a kako će biti u velikom? No, sv. Petar i sv. Pavao se nisu slagali u nekim stvarima, ali ipak ljubav prema Kristu ih je držala zajedno i plodovi se vide sve do danas. Da li je biti vjeran prijatelju isto što i biti vjeran Kristu? Možda, ako je prijatelj po Kristu, s Kristom i u Kristu.
Ipak samo sam dijete Božje, milošću Božjom to sam što jesam, mogu biti svet onoliko koliko u danom trenutku želim da budem svet.
Polje je puno raznih biljaka, ali sve ih Sunce prži, po svima kiša pada, daju različite plodove, mirise, ljekove. Znači iako pod istim uvjetima, one različito poslanje imaju. Tako je to u vjeri, barem što se meni pokazalo. Isti duh, a različiti darovi, isto tijelo, a različiti udovi, iste dostojanstvo, a različite uloge....
Vjerojatno će kroz ove dane u moje krajeve jesen već dati naznake da će biti jako kišovita. Bogu hvala, zemlja će se natopiti vodom i kišnica će napuniti čatrnje i opet ćemo piti zdravu vodu...
Post je objavljen 27.08.2011. u 17:17 sati.