Dinamo je želio u Europu, i Hrvatska je željela u Europu.
Dinamo je ušao u Europu, Hrvatska još nije. No, to nije jedina razlika između Dinama i Hrvatske u odnosu prema Europi. Jer, Dinamo je ostvario veliki uspjeh samim ulaskom u najcjenjeniju europsku ligu, i da ne osvoji ni bod u tom prestižnom natjecanju, već ostvareni materijalni uspjeh i povećani ugled kluba, ali i nogometaša i ostalih djelatnika kluba, rezultat je koji će se s ponosom i zadovoljstvom još dugo pamtiti.
Za razliku od Dinama, Hrvatskoj sam ulazak u Europu nije, i nikako se ne bi smio smatrati, kao uspjeh sam po sebi. Za razliku od Dinama, Hrvatska mora osvajati bodove, tj. ostvarivati hrvatske nacionalne ciljeve, inače od ponosa i zadovoljstva najvećeg dijela njezinih građana neće biti ništa. O tome koliko će nam i zašto sama EU u tome iskreno pomagati, pisala sam u prošlom postu.
Hrvatska ima još jedan, ali bitan problem – a to je jasno i sadržajno određenje nacionalnih interesa, koje bi obvezivalo baš sve političke aktere u zemlji, ali to je tema za neku drugu priliku.
Sad ću pokazati kako je pomoću brojeva lako, naravno ako se doista zna, objasniti zašto je Dinamu baš ove godine uspjelo, nakon toliko neuspješnih godina pokušavanja, ući u europsku ligu prvaka.
Za uvod ću samo reći da su se jednostavno poklopili brojevi kluba, Zdravka Mamića kao najvažnije osobe u klubu, ali i trenera Jurčića i vratara Kelave. Ima još igrača koji su svojim numerološkim podacima u velikom skladu s Dinamovim brojevima, npr. Ante Rukavina, ali opsežna interaktivna analiza brojeva kluba i njegovih igrača nije predmet ovog posta, a teško da će to i postati, jer me osobno nogomet toliko ne zanima.
O Dinamu sam nešto više pisala u svibnju prošle godine na ovom blogu, kao i u svojoj kolumni u travnju ove godine, koju sam završila ovako:
“ Mamiću je ova godina u broju 8, a kako mu je i Životni put u istom broju, za njega je ova godina karmička, najvažnija godina u ciklusu od devet godina.
Broj 8 je broj politike, moći, materijalnog rasta, organizacije i karijere.
To znači da se ove godine Mamiću na planu broja 8 događaju stvari od životne važnosti. Ove godine ima priliku za izuzetan uspjeh na materijalnom planu, godina mu može predstavljati vrh dosadašnje karijere, ali i temelj za još veće uspjehe u budućnosti.
Ali, ne smijemo zaboraviti također važnu činjenicu vezanu uz broj 8, a to je pitanje održavanja ravnoteže: koliko god je godina idealna za natprosječan uspjeh, toliko može, ako se osmica negativno živi, uzrokovati i natprosječan bankrot.“
I godina je doista, do sada, za Mamića bila izuzetno uspješna.
A kao primjere za neuspješnu realizaciju moćne godine u broju 8 mogli bismo navesti Velimira Zajeca prošle godine u Dinamu ili Sanadera, također lani, kojega je njegova osmica odvela i u zatvor. Istini za volju treba reći da je neuspješna realizacija bilo koje osobne godine u najvećoj mjeri rezultat osobnog djelovanja, no ponekad se jednostavno radi samo o sudbini.
No, da se vratim Dinamu. Mogao bi se netko naći i reći da nije Mamić ušao u Ligu prvaka nego Dinamo, i da činjenica što mu je ova godina osobno posebno važna, nema veze s Dinamovim uspjehom. Zato ponovo naglašavam da sve i svatko na svijetu ima svoje brojeve, i kao što je sve na svijetu u konačnici povezano, slično su i svi brojevi neke jedinke, bilo stvari bilo živog bića, povezani, odnosno u međusobnoj su interakciji, sa svim brojevima drugih jedinki u okruženju bilo koje vrste.
Ćiro Blažević i uspjeh nogometne reprezentacije Hrvatske na svjetskom nogometnom prvenstvu u Francuskoj odličan su primjer na navedeno.
Naime, Blažević je rođen 10.2.1935., znači na Životnom putu broj 3. Godine 1998., kad je održano svjetsko prvensvo u Francuskoj i kad je Hrvatska osvojila treće mjesto i time postala prvorazredna senzacija prvenstva a Blažević proglašen najboljim trenerom prvenstva, on je bio u osobnoj godini broj 3, a kako mu je Životni put također broj 3, Blažević je te godine bio u svojoj karmičkoj godini. A karmički broj 3 je broj velike sreće i uspjeha koji obilježavaju cijeli život. Iz navedenog je lako zaključiti da bi Ćiro na tom Svjetskom prvenstvu postigao natprosječan uspjeh s bilo kojom reprezentacijom koju bi vodio, naravno u odnosu na njezinu objektivnu vrijednost.
Uz Mamića, i vratar Kelava, itekako zaslužan za ovaj Dinamov uspjeh, u osobnoj je godini broj 8, a trener Jurčić je u godini broj 5, godini energetske obnove i godini kad je praktički sve moguće. Više o osobnim godinama može se pročitati na postovima s početka prošle godine.
Za Dinamo, ova je godina u broju 1, godina početka novog životnog ciklusa, obnovljene energije i puno novih prilika. Dinamova osobna godina u broju 1 drugi je, ili prvi, već kako se gleda, razlog ovog natprosječnog uspjeha. Ujedno je i potvrda mojih analiza od prošle godine na blogu, i ove godine u kolumni, gdje sam tvrdila da se kao dan Dinamovog rođenja mora uzeti 9.6.1945., a ne 26.4.1911., kako to inzistiraju u klubu. Natprosječan uspjeh u sportu teško se može ostvariti u osobnoj godini broj 7, koja bi bila Dinamova osobna godina da mu je datum iz 1911. doista dan nastanka, odnosno rođenja.
Za razliku od Hajduka, koji doista ima kontinuitet kao klub sto godina, „Prvi građanski športski klub“ formalno je ukinut i umjesto njega osnovan je novi klub, NK Dinamo.
Da to malo pojasnim, uzet ću primjer gradilišta na kojem je srušena stara kuća izgrađena 1911., i izgrađena nova 1945. na istim temeljima. Temelji su isti, ali se za novu kuću doista ne može tvrditi da je stara kuća i da je izgrađena 1911. godine. Nikakvo slavljenje stogodišnjice tu činjenicu ne može poništiti.
Prije nešto više od godine dana napisala sam:
„ No, da je Dinamo, na neki način, naslijedio duh Građanskog, osim plave boje, sličnog grba i početaka na Koturaškoj cesti, potvrđuje numerološka činjenica da naziv „ Prvi hrvatski građanski športski klub“ i naziv „ Nogometni klub Dinamo“ vibriraju potpuno istim brojem, a to je broj 7.“
Na proljeće ove godine, Dinamo je ponovo promijenio ime u „Građanski nogometni klub Dinamo“, čiji je kompletan naziv u broju 1. Ono što je tu zbilja zanimljivo je činjenica da je izraz koji se najviše koristi kao naziv kluba, „GNK Dinamo“, opet u broju 7.
I tu nije kraj broju 7 – izraz „ Dinamo Zagreb“, koji navijači često koriste pri navijanju, također je u broju 7 privlačeći na taj način energiju i osobine ovog broja.
Naziv ili ime nekoga ili nečega u numerologiji se zove broj Izraza, a pokazuje na koji se način netko realiziram stil rada i djelovanja, u ovom slučaju – stil igre i vođenja kluba.
Broj 7 potiče i nagrađuje promišljen i analitičan stil igre u kojemu se ne srlja, kod igrača potiče intuitivnost, individualnost, čvrstinu i karakter, donosi profinjenost i eleganciju u nastupu, ali i izvjesnu samodostatnost i distanciranost.
U kolumni od 16. 4. ove godine povodom najnovije promjene imena napisala sam da se i nisu trebali truditi jer broj 1 kao zajednički broj kompletnog naziva kluba nije anulirao nezgodne vibracije imena „Dinamo“:
„ Naime, promjenom punog naziva kluba, broj 7 je pretvoren u broj 1, no time se , numerološki gledano, nije bitno popravio najveći problem koji proizlazi iz suprotnih osobina broja 7, odnosno sada broja 1, i broja 2/11, koji je brojčani izraz imena „Dinamo“ i najviše se koristi.
Oba naziva, „Nogometni klub Dinamo“ i „ Građanski nogometni klub Dinamo“, u potpunom su neskladu s imenom „Dinamo“, što rezultira trajnom unutarnjom napetošću, nemogućnošću postizanja značajnijih postignuća, a broj 2/11 se zbog toga realizira pretežno na negativan način. No, da se realizira i pretežno pozitivno, broj 2/11 nije dobar broj za sportski klub – ime Dinamo je jednostavno loše ime, kao što sam o tome pisala i prije godinu dana na svom blogu“.
Zašto broj 2/11 nije dobar broj za sportski klub?
Broj 11 donosi bljeskove nadahnuća, inspirativnost, fizičku i psihičku snagu, magnetizam i privlačnost. No, to je vrlo nestabilan broj koji je teško živjeti s njegovim najvišim osobinama, a na nižim razinama ostvaruje se kao broj 2, i to vrlo često kao negativan broj 2 koji ne donosi velike ambicije – to nije broj lidera, a donosi pasivnost, popustljivost i lijenost, pomanjkanje samosvijesti i nesigurnost. Uzrokuje nedostatak vjernosti, ljubavi, a privlači neiskrene prijatelje i prevare.
Ako netko misli da je trenutni puni naziv kluba u broju 1 “zaslužan“ za ovaj veliki Dinamov uspjeh – vara se. Prvo, klub novo ime ne nosi dovoljno dugo da bi to činilo kvalitativnu razliku, a kao što sam već rekla – zbog unutarnjeg nesklada s nazivom „Dinamo“ ovaj broj 1 jednostavno ne može predstavljati trajniji pozitivan pomak. Bliska budućnost to će i pokazati.
Da kratko rezimiram: Dinamova osobna godina u broju 1 i karmička Mamićeva osmica najzaslužniji su za trenutni Dinamov uspjeh.
Koliko su te osobne godine važne već sam u više navrata pisala na ovom blogu uz brojne primjere.
Tako će biti zanimljivo pratiti Dinamo i Mamića sljedeće, 2012. godine, kad će Dinamo biti u godini broj 2, a Mamić u broju 9. Isto toliko koliko su se ove njihove osobne godine ove godine uspješno nadopunjavale s vrlo moćnim energijama koje djeluju u istom smjeru, toliko će sljedeće godine stvar biti potpuno suprotna. Brojeve 2 i 9 je izuzetno teško nositi i živjeti u bilo kojoj kombinaciji. Kod Dinama, prodora sličnog ovogodišnjem ne može se više očekivati – broj 2 će donijeti puno više nervoze, međuljudskih problema, rasipanja energije, preosjetljivosti, ali uz povremene bljeskove velike inspiracije kod pojedinih igrača.
Što se Mamića tiče, njemu će godina donijeti također povećanu nervozu, preosjetljivost, svojevrsni gubitak energije. Godina u broju 9 predstavlja završetak ciklusa od devet godina, kada ljudima iz života odlaze i stvari i ljudi koji im nisu suđeni u sljedećem ciklusu. Pozitivnu godinu broj 9 žive oni pojedinci koji sve s čime trebaju završiti i što trebaju ostaviti, to rade bez otpora, jer podsvjesno osjećaju da im sljedeća godina u broju 1 donosi mnoge nove mogućnosti na svim životnim poljima.
Ako će Mamić ikada napustiti Dinamo, to će vrlo vjerovatno biti baš 2012.
Post je objavljen 27.08.2011. u 15:49 sati.