PODGORICA
Piše: Jelena Đukanović
Novinari Pobjede pitali su nadležne zašto o požarima govorimo uglavnom u kolovozu i šta zakon kaže o protupožarnoj zaštiti. Također su obišli ulaze nekoliko zgrada u Podgorici da bi se uvjerili da li imaju hidrante i protupožarne aparate.U istraživanju koje su radili novinari pročitajte kakva je uloga dobrovoljnih društava u gašenju požara, zatim kakve su drame preživljavali vatrogasci u nekadašnjem Titogradu, te kakva su iskustva u Hrvatskoj.
Normalno je da zimi imamo poplave, a ljeti požare, ali je logično i da se preventivno djeluje, što bi za rezultat imalo i mnogo manje posljedice prirodnih nepogoda, kaže Filip Moštrokol. Požari koji posljednjih nekoliko dana ne jenjavaju širom Crne Gore većinom su, prema riječima načelnika Komunalne policije prijestonice i nekadašnjeg direktora podgoričke vatrogasne jedinice Filipa Moštrokola, posljedica neodgovornog ponašanja građana. U razgovoru za Pobjedu, on ukazuje na rupu u crnogorskom zakonu o zaštiti i spašavanju i nepostojanje podzakonskih akata o vatrogastvu. Ističe i da Vojska Crne Gore, sa opremom koju posjeduje, treba da se uključi u rješavanje ovih problema.
Da li je ovoliki broj požara normalan za ovo doba godine, s obzirom na ovako visoke temperature vazduha?
Moštrokol: Kada je u pitanju Crna Gora, zimi sebi postavljamo pitanje da li su ovolike poplave normalne za Crnu Goru, a ljeti da li su ovoliki požari i po broju i po intenzitetu normalni za Crnu Goru. Moj bi odgovor bio - ne.
Kao prvi nedostatak ističem vrijeme kada se govori o određenim prirodnom nepogodama. Zašto o požarima govorimo u avgustu? Normalno je da zimi imamo poplave i ljeti požare, ali je logično i normalno da se preventivno djeluje, što bi za rezultat imalo i mnogo manji broj nepogoda sa mnogo manjim, odnosno slabijim intenzitetom.
To znači da mora postojati sistem koji će uzimajući u obzir sve potrebne inpute, izgraditi odbrambeni štit, koji mi, nažalost, nemamo, osim u operativnom dijelu. Dakle, izgraditi adekvatan sistem odgovora na prirodne i tehničko-tehnološke akcidente. Postojeći, po meni, ne daju rezultate ili su selektivni.
Što je uzrok ovolikom broju požara?
Moštrokol: Ako zamislite mapu rizika, na kojoj će vertikala označavati vjerovatnoću, a horizontala posljedice određenog prirodnog akcidenta, u ovom slučaju požara, maksimum na toj mapi označiće, najjednostavnije rečeno, nepovjerenje građana, njihovu inferiornost i, kao najbitniji činilac, situaciju kada građanin ne osjeća odgovornost prema društvu, odnosno sistemu. Drugim riječima ili prosto rečeno: „Zapaliću, baš me stalo“. I kao druga mogućnost uzroka ovolikog broja požara, biću slobodan reči, je teroristička aktivnost.
Što čini država na prevenciji požara i šta je to što bi trebalo još da uradi, a nije do sada?
Moštrokol: Sistem zaštite i spašavanja, odnosno menadžmenta u izvanrednim situacijama, čine tri osnovna stupa: inspekcija, preventiva i represiva (operativa).
Što mi od svega navedenog posjedujemo u našem sistemu zaštite i spašavanja, odnosno menadžmenta u izvanrednim situacijama? Sistem koji nema inspekcijski organ, koji će represivnom politikom djelovati na sve činioce u društvu sa ciljem smanjenja mogućnosti izbijanja požara ili druge nepogode, ne može biti kvalitetan.Bio bih veoma zahvalan odgovornom licu bilo koje osnovne škole, bolnice ili bilo koje javne ustanove u kojoj se okuplja ili boravi određeni broj ljudi da dostavi zapisnik o inspekcijskom pregledu iz zaštite od požara. Ili, da li je neko naložio gradskim vlastima u Podgorici da pokose i kultiviraju floru na Gorici kako bi se smanjila mogućnost izbijanja požara, uz napomenu da će, ako to ne odrade do tada i tada, uslijediti kazna. Plašim se da nije nitko. I Gorica izgori! Po meni, a volio bih da griješim, inspekcija ne postoji.
Planovi zaštite i spašavanja, planovi zaštite od požara, planovi evakuacije, pokazne vježbe na osnovu već izrađenih planova, dio su obaveznih preventivnih djelovanja kako bi se smanjio učinak i kvalitetno kontrolirao gotovo svaki akcident. Takođe bih bio zadovoljan kada bih mogao vidjeti izrađen operativni plan (ne operativnu kartu), koji će podrazumijevati uputstvo o tome kako djelovati u slučaju nekog prirodnog, odnosno tehničko-tehnološkog akcidenta za određene i definirane djelove Crne Gore.
Da li u našim osnovnim i srednjim školama i drugim javnim ustanovama postoji izrađen, isproban i ovjeren plan evakuacije u slučaju požara, potresa ili drugih nezgoda? Koliko ja znam - ne postoji, jer ne postoji inspekcija koja će kontrolirati postojanje tih veoma bitnih akata. Kod nas se, nažalost, preventiva svodi na izradu projektne dokumentacije i njenu ovjeru.U našoj državi na lokalnoj razini postoje službe zaštite i spašavanja koje čine pripadnici nekadašnjih vatrogasnih jedinica, koje su radile na osnovu zakona o zaštiti od požara. Ti ljudi, ti vatrogasci su okosnica i nosioci operativnog dijela sistema zaštite i spašavanja Crne Gore. Njihov entuzijazam, hrabrost, požrtvovanost i sva ostala dobra djela kojih smo svjedoci u posljednjih dva mjeseca, nisu adekvatno nagrađeni.
Zakon o zaštiti i spašavanju kao operativne snage podrazumijeva lokalne službe zaštite i spašavanja kao jedinu profesionalnu snagu u tom sistemu. Sve ostale operativne jedinice tretirane u zakonu su dobrovoljne - volonterske, što znači – mogu, želim, ali ne moram. Po meni, a na osnovu ogromnog iskustva iz nama sličnih država, pogrešan koncept u ovom trenutku.Tek nakon ogromnog rada na edukaciji i stvaranju razvijene svijesti o ovom problemu kod naših građana, može se govoriti o volonterizmu. Mi sada nemamo podzakonskog akta koji definira dobrovoljne jedinice i način njihovog formiranja, registriranja i uvezivanja u sistem zaštite i spašavanja.
Možete li nam prenijeti neka Vaša iskustva iz drugih zemalja?
Moštrokol: U svim europskim zemljama postoje i fukcioniraju sistemi zaštite i spašavanja i grade se na osnovu već pomenuta tri stupa, ali imaju, za razliku od nas, definiranu vatrogasnu službu sa zakonom o vatrogastvu, sa podzakonskim aktima i sve je to dio sistema zaštite i spašavanja, u kojem su i druge službe definirane normativnim aktima.U našem zakonu o zaštiti i spašavanju samo u jednom članu i samo na jednom mjestu se pominje vatrogasna jedinica. U tom zakonu vatrogasci ne postoje, iako ih svuda u svijetu i Europi ima i kao takvi nosioci su sistema zašitite i spašavanja na lokalnoj razini. Kada intenzitet nepogode prevaziđe mogućnost lokalnih službi, angažiraju se državne. E, sada se sjetite onih rangera iz Maina, vojske koja se angažira prilikom velikih prirodnih nepogoda. Naša vojska je sistem koji funkcionira na principu zapovjedanja, ima opremu, dnevno se educiraju, u vrlo kratkom roku je operativna i moje je mišljenje da bi ona trebala biti nositelj operativnog dijela ovog sistema na razini države. Vojska ima i može pružiti sigurnu i kvalitetnu pomoć, za razliku od sektora za izvanredne situacije koji se pojavljuje kao dispečer avio-jedinice. …. pobjeda
Post je objavljen 26.08.2011. u 14:05 sati.