Ti Viteže, posljednji od reda templarskih
koji lutaš svijetom ovim
zaboravljen i od knjige i od riječi
Tužno je što sve tvoje sveto
sad na dronjke liči
i mač tvoj koji dadoh onomad na rijeci
i srce tvoje i rubac
više pokloniti nemaš kome.
Tvoga sela, tvoga doma, tvoje drage više nema
jer previše si izbivao
za druge bitke vodio
na rijekama raznim konje napojio
i nestao u žaru slave i časti
ista ti sad na žalost služi
jer nema više one kojoj srce nudiš..
Oće i majko moja, zašto me pristišće sudba ova
zar nisam tvoj barjak Gospode dizao
i u tvoje Ime u Svetu zemlju pohodio
da bi me sada ostavio
bez roda i poroda, ja vucaram se noćima
kao vjetar koji nigdje ne počiva
Zar sam sve ovo usnio
da sam njezine usne ljubio,
zar da od svoje strele padnem,
od svoga srca...
Post je objavljen 26.08.2011. u 09:32 sati.