Zašto je nebo plavo?
Zašto je zelena trava?
Zašto skladateljica snova već duuuugo spava?
Zato što svako zašto nema svoje zato i neke stvari u nama su jednostavno neobjašnjive. Nema tu filozofije, niti više sile. Nepotrebno je razbijati glavu i tražiti razloge. Sve to dođe samo po sebi i kao takvo je društveno prihvatljivo, iako individualno neshvatljivo.
Neke su to više sile zaplavile nebo, zazelenile travu i ostavile skladateljicu bez riječi i njenih slova, iako ne potpuno samu. U njenoj glavi bile su neke komedije i drame, sa ili bez materijalnih dokaza, osim onih iz njene luckaste glave.
Što joj je danas pa tipka ova slova? Da li je možda na pomolu neka ljubav nova? Ma nije, odavno ona sreću u ljubavi ne traži, navikla je da su svima stanovi ili lovica od iskrenog pogleda i osmjeha draži.
Promjenila se nije, još fura neki potpuno svoj film, s osmjehom čeka jutra i nosi se sa svim.
Post je objavljen 25.08.2011. u 19:16 sati.