Pregled posta

Djeca Koja Dobiju Sve Što Požele

Već nekoliko dana pričate s ljudima o ljudima koji su u djetinjstvu imali sve što požele. Pričate i o tinejđerima kojima se također ispunjava svaka želja, a oni su i dalje drski prema bližnjima. Evo dva razmišljanja o tome što se može dogoditi u budućnosti ljudima koji su u djetinjstvu imali sve, i o onima koji su imali limite.

Primjer onog djeteta koje je imalo sve: Rodio se sin, tata strani bogataš karijerist, mama domaća rvatica koja se želila bogato udat da po cijele dane moze shoppingirat i tračat s prijateljicama. Dijete odgajaju plaćeni ljudi. Tata na putu vrti karijeru, mame nikad doma. Dijete ima sve što poželi, čak dobiva i ono što još ni ne zna da želi. Ima sve igračke prije svih u zemlji. Nema interes za igranje. Jedino što mu je bitno je ovisnost o stanju „imam tu igračku prije svih u školi“. Gomila stvarčice na hrpu, ponekad ni ne otvara igračke iz ambalaže jer nema potrebu, ni maštu. Igranjem naziva trenutak kad među svoje vrtić ili školske prijatelje donosi skupocjenu igračku i maše s njom dok druga djeca sline i pate. Najveći oblik dominacije iskazuje tako da neda nikom igračku da je dodirne jer kaže da će se uništiti iako ga uopće za nju nije briga. Nakon nekoliko godina roditelji se rastavljaju. Mama postala kučketina i ucjenjuje bivšeg supruga pomoću djeteta. Diže bivšem pola imovine, bivši i dalje sinu šalje samo darove i alimentaciju kako bi se rješio obaveze dok u inozemstvu već priprema teren za novopečenu obitelj.

primjer djeteta koje svima zapovijeda i uvijek dobije što želi


Sin odrasta, i postaje nadrkani tinejđer. I dalje želi biti vođa čopora među srednjom klasom. Pošto ga obitelj ne primjećuje on se mora dokazivati u društvu, ili još bolje skriven iza kompjuterskog ekrana gdje tri puta starijim osobama soli pamet s visoka. Odjednom postaje“ jako pametan“ , napuhan i uvijek u pravu. Zna da ima dobru pozadinu, a svojim razmaženim stavom pljuje po svemu što mu nije po planu. Živčani slom doživi čim mu se plan na trenutak izjalovi. Ljudi mu opraštaju jer računaju da su krivi hormoni i pubertet,ali kad iz tog stanja izađe otkriva se pravo lice tog rano uništenog čovjeka.
Osmišljava karijeru i ne boji se za nju jer ima oca koji će sve dobro podmazati novcem. Postaje sumnjčav prema svima, paranoičan da će netko provaliti u njegove naizgled samouvjerene misli. Više nema interesa za srednje stojeće klase, novi mu je izazov dokazivati se među sebi sličnima. Među bogatašima koji nisu prstom mrdnuli jer imaju mame i tate koji ljubav pokazuju putem novčanika. Kupljene stvari su mu potrošna roba pa ni ne mari za njih. Igračke iz djetinjstva je odavno pobacao u smeće jer misli kako je sad vrijeme za veće igračke poput jahte. Tako osoba koja je imala sve u djetinjstvu postaje ohola, zajedljiva i zla. Sve na ovom svijetu mora dobiti PRVA. Postaje vrlo paranoična zbog konkurencije i potpuno spremna za kvalitetnu seansu kod psihijatra. Cijeli život mu je tako prazan, da kad ima i najskuplje stvari uopće ga ne vesele već mu stvaraju presing.

Primjer onog djeteta koje je imalo limite: Muško dijete rodilo ste se u obitelji u kojoj će još biti troje djece. Otac i majka srednji stalež, imaju novca taman koliko je potrebno za život. Tu i tamo ga uče kako treba štedjeti, obavljati zadatke i poslove kako bi zaradio koju kunu i ostvario sebi dugoočekivani san – kupnju igračke koju dugo gleda u izlogu. Kada napokon shvati kako je divan taj osijećaj zaslužene igračke onda se s njom beskonačno dugo igra. Pažljivo je sprema, jer zna koliko je dugo čekao da plati njenu vrijednost.
Majka i otac po cijele dane rade, jedva se ima za kruh. Dijete je skromno i cijeni tuđi i vlastiti trud. Glada igračke bogate djece i zna da će se jednog dana potruditi dovoljno dobro zarađivati da sebi i svojim potomcima osigura skromne darove. Dijete postaje tinejđer, pazi na svoju majku jer je svijestan da je ona uz njega i da ona sebi otkida od usta kako djeci u školovanju ne bi nedostajalo nešto jer bi ih bogatiji mogli ismijati.
Kada prođe pubertet, on se osamostaljuje. Studira i pokušava što bolje diplomirati. Kad napokon dobije posao raspodijeli sredstva za život, a ostalo odluči sebi kupiti sve ono što je oduvijek jako želio. Sad su cijene dosta pale, stvari su dostupnije na internetu pa ga tako svaki pristigli predmet u pošti veseli kao da je dobio na lottu. Zatrpava se svim i svačim.

primjer kompulzivno-opsesivnog sakupljačkog ludila


Postaje ludi kolekcionar. Ljudi oko njega ga smatraju bogatašem jer ima oko sebe toliko toga, ali oni ne shvaćaju koliko je trebalo truda i muke da se baš te vrijedne stvari osvoje z a male cifre na aukcijama. Sve dugo željene igračke pažljivo čuva i sprema za druge generacije. Ne razmišlja o potomcima jer se boji da bi svoju opsesiju „moram imati“ mogao prenijeti na dijete pa od njega učiniti „onog koji ima sve što poželi“. Pomalo je spreman za psihića jer takva ljubav prema popunjavanju rupa iz djetinjstva postaje dosta opsesivna, ali ne natječe se s drugima već se zajedno s njima raduje i uživa. Postaje dosadan u društvu, samo priča o svom ludilu, stvarima koje ga pritišću pa većinu vremena čezne za vremenima kada je uživao u samo jednoj igrački i kada se nije imalo novca za toliku kolekciju. Sjeća se vremena kad je za svaku razonodu imao dovoljno vremena da uživa u njoj, a ne kao danas kad ima toliko toga dostupnog,da ne stigne ni proučiti. Takvo ga razmišljanje dovodi do depresije i sva mu ta kolekcija djetinjstva stvara ogroman presing.


Post je objavljen 24.08.2011. u 19:13 sati.