Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/on-my-way

Marketing

Dublinske zore

Nikad nism bila jutarnji tip, vjerojatno zato sto su se moja budjenja znala prolongirati do podneva i dalje pa bih cesto i propustila izlazak sunca i onaj osjecaj vlage u zraku i svjezine koja siba po licu. Ali sad evo bivam prisiljena ustajati u ranu zoru radi posla koji zapocinjem u 7 sati i moram priznati da obozavam to.

Moj prvo ranoranilacko iskustvo u Dublinu me nevjerojatno odusevilo. Hodati ulicama dok se jos nije u potpunosti razdanilo, udisati onaj svjezi zrak jos ne okaljan raznim plinovima iz auspuha te kojekakvim drugim supstancama koje donosi svakodnevna vreva, slusati gugutanje golubova umjesto zvukova sirena policije, hitne sluzbe ili vatrogasaca (koje su ovdje neizbjezne svakodnevno) zapravo je toliko osvjezavajuce i drugacije da sam razvila neku vrstu ovisnosti. Budjenje vise nije problem, zapravo jedva cekam da izadjem iz stana na tamnu cestu jos uvijek osvijetljenu zuckastim svjetlima javne rasvijete.

Kroz Thomas Street pokraj Christchurch Katedrale ciji tornjevi su jos uvijek osvijetljenji reflektorima koji polako gube bitku sa dnevnom svjetloscu sto se probija sramezljivo kroz oblake, pa na Lord Edward street, pokraj Dublinskog dvorca i na lijevo u Temple bar.

U potpuno drugaciji Temple bar od onog na koji sam navikla. Tihi, prazni Temple bar. Tu i tamo pokvari idilu kako koji spavac na uglu zaostao od sinocnjeg provoda nesposoban da se dogega doma opijen alkoholom iz svima nam poznatih pubova: Temple bar, The Auld Dubliner, The Fitzsimons, Oliver and John Gogharty, Purity Kitchen, The Garage...

Dok se dogegam polako do Hotela Morgan i Hard Rock Caffea, Dublin se pocinje polako buditi. Dostavna vozila zapocinju svoju jutarnju rutinu. Skrecem na lijevo prema Carrol'su, studenti i radnici se polako skupljaju na autobusnoj stanici. Beskucnici se komesaju u vrecama za spavanje, uskoro ce morati ustupiti mjesto na kojem su spavali, ispred trgovine sportskom opremom, kupcima.

Sve vise automobila ceka na semaforu dok prelazim cestu pokraj Q-Bara prema Tara street zeljeznickoj postaji. Taxiji, autobusi, dostavna vozila, svi su vec na cesti. Otvaraju se coffe shopovi. Ljudi uzurbano kupuju Coffee-to-go,uzimaju Metro (novine) i trce prema postaji. Vec ih se dosta sjatilo tamo. Ponovo nastaje guzva, strka. Vatrogasno vozilo prozuji cestom glasno mi dajuci do znanja da je dan zapoceo i da se sad stvarno moram probuditi.

Photobucket

Ulaz u Dublin Castle and Temple bar

Post je objavljen 24.08.2011. u 03:55 sati.