Naci cemo se pod dugom u svetlu dana,
zagrlit cemo se napokon...
doci ce i nas tren kada nas niko nece moci razdvojiti
jer nasa je ljubav od svega jaca...
sve prolazi i dolazi ali ona ne...
zivot je od ljubavi satkan, najljepsim vezom izvezen...
krojen bez kroja, krojen ljubavlju i nagonom... toplinom... vjerom... zeljom...
i zato nije cudno kada u ljutnji kazemo svasta,
u stvari kazemo nista jer da se kasnije preslusamo
bilo bih nas sram izgovorenog zato suzbijmo ljutnju,
razbijemo je o zid, prekrijmo valovima,
isperimo morskom pjenom, stisajmo buru,
progovorimo maestralom, pometimo opalo lisce jeseni...
sjedimo na usce... najdublje rijeke... rijeke nade...
sjedimo i cekajmo... zapjevamo pjesmom ptice pustene iz krletke..
.zapjevajmo pjesmu radosti... pisimo odu ljubavi...
dodirnimo se rukama... podijelimo bol, tugu, srecu, radost...
necu dozvolit da moja jutra u ceznji umiru bez tebe a usne uzalud traze dodir tvoj...
ja borit cu se za ljubav nasu u javi i u snu !!!
Post je objavljen 24.08.2011. u 00:46 sati.