Priredio: Theo LJUBIC
Ideologije poput fašizma, nacizma i komunizma dovele su do stvaranja totalitarnih, nedemokratskih i autoritarnih režima koji su iza sebe ostavili nebrojene mrtve, zatočene, mučene širom svijeta. Moramo se sjetiti i onih koji su stradali zlouporabom politike i moći i u režimima koji su, nominalno, prihvaćali demokratske tekovine, navodi se u priopćenju.
Milijuni ljudi su kroz povijest bili žrtve neobuzdane, neljudske političke moći. Na žalost, i Hrvatska je u svojoj povijesti imala česta razdoblja u kojima se temeljna prava koja pripadaju svakom ljudskom biću, posebno život i sloboda, nisu poštivala. Povijesne izvorišne osnove koje određuje Ustav Republike Hrvatske, antifašizam i Domovinski rat, demokratske zasade suvremene hrvatske države, dobar su temelj svima koji žele mir, demokraciju i ljudska prava. Žrtve prošlih ratova, holokausta, stradanja u poraću iza Drugog svjetskog rata te zlouporaba moći u različitim povijesnim okvirima, opomena su da uvijek i neprekidno moramo brinuti o demokraciji i ljudskim pravima.
Neka je slava nevinim žrtvama, neka zaborav nikada ne prekrije zločin, poručio je predsjednik Josipović u svojoj poruci u povodu Europskog dana sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima. (Hina)
Hmmm, ocito je posjeta njemacke kancelarke Angele Merkel Republici Hrvatskoj, inace Kancelarke koja je ljuta protivnica komunizma i ostalih totalitarnih rezima djelovala na ovog postkomunistickog politicara zvanog hrvatski predsjednik. Nego, jos sam doticnom uputio pismo, sto javno, sto privatno, ali i sluzbeno i doticni se predsjednik jos nije udostojio javnosti (nisam ja bitan, nego javnost !!!), a ni meni odgovoriti na malo poduzi upit sto on kao predsjednik svih Hrvata misli o tome zasto je Hrvatska jedina zemlja postkomunistickog svijeta koja jos nije provela LUSTRACIJU, a koju su provele sve bivse sovjetsko-komunisticko-totalitarne drzave, ukljucujuci cak i jednu Srbiju i Albaniju. Naravno, doticni se (kao i ostatak SDP-ovskoHDZ-ovskih politicara) ne usudjuje odgovoriti na to, jer i sami i dalje bastine nesto sto se zove totalitarni komunizam. Pismo koje sam 12. kolovoza 2011. godine javno (preko Facebooka) i privatno (na osobni mail Ive Josipovica) uputio predsjedniku Josipovicu, kojega mnogi Hrvati "od milja" zovu drug YUsipovic ( a Vi se slobodno zapitajte zasto?, op.a.) je izgledalo ovako:
Nego, Predsjenice Josipovicu, recite Vi nama, kao takozvani pobornik vladavine Prava i pravni legalist za kojeg se non-stop takvim predstavljate (iako ste daleko od toga, op.a.), kao netko tko non stop prica o europskim vrijednostima i o vladavini Prava, kad cete se konacno, javno zaloziti za lustraciju u Hrvatskoj? Lustracija je izraz kojim se u najširem označava zakonom i drugim propisima određena praksa odstranjivanja politički neprihvatljivih osoba iz javnog života, odnosno organa uprave i paradržavnih tijela neke države.
Lustracija se najčešće zbiva nakon radikalne promjene društveno-ekonomskog uređenja izazvanog revolucijom ili vojnom okupacijom od strane druge države, a kao najčešći primjeri se spominju denacifikacija poratne Njemačke i demilitarizacija Japana pod američkom okupacijom.
Najčešće se taj termin koristi za postupke koji su započeti u postkomunističkim državama Istočne Evrope kada su pod udar lustracije došli kadrovi koje se smatralo odgovornim za održavanje komunističkog poretka, pogotovo kada je riječ o agentima i suradnicima sigurnosnih službi najodgovornijih za likvidacije, zatvaranja i druge oblike represije. Izraz lustracija je stekao popularnost kao svojevrsni eufemizam za čistke, koje se obično vezuju za najgore zločine komunističkog doba, a od kojih su se nove postkomunističke vlade, pa i sve dosadasnje hrvatske Vlade i Predsjednici (cak i Vi) nastojale ograditi.
Zagovornici lustracije su najčešće spominjali potrebe da se "mlade demokracije" štite od tzv. reakcionarnih snaga "bivšeg sistema", odnosno da se kroz nove, komunističkom ideologijom "neinficirane" kadrove u državi što prije uvede tzv. liberalna demokracija.
Protivnici lustracije su (Vladimir Seks, vas prijatelj Stipe Mesic i drugi bivsi jugoudbasi, op.a.), pak, navodili da bi ona sama po sebi dovodi do zloupotrebi, ucjena i lova na vještice.
Lustracija je, pak, posebnim zakonima najdosljednije sprovedena u bivšoj Istočnoj Njemačkoj i u Češkoj Republici. Drugdje je postala predmetom žestokih kontroverzi, političkih otpora, pa i djelomičnog i potpunog ukidanja na osnovu kršenja ustavnih prava. Negdje je izvršena samo formalno, dok su u stvarnosti bivši komunistički kadrovi zadržali svoju vlast i privilegije, odnosno transformirali se u novu post-komunističku društvenu elitu, posebice u Hrvatskoj, a tocnije: u Vasem neposrednom okruzenju, Predsjednice. Dovoljno je samo vidjeti vaseg savjetnika Sasu Perkovica, koji, ocito zajedno s Vama, stiti svog oca, bivseg jugoudbasa, komunistickog ubojicu Josipa Perkovica, koji je na tjeralicama svih, pa i njemackog Interpola i kojeg njemacko Pravosudje trazi zbog ubojstva njemackog gradjanina, gospodina Djurekovica, inace hrvatskog politickog emigranta. Gospodina Djurekovica su, da Vas podsjetim Predsjednice, ubili jugoslavenski agenti UDBE pod direktnim upravljanjem Josipa Perkovica. Djurekovic je ubijen i sasjecen sjekirama u jednom münchenskom haustoru. Pametnom dosta.
Lustracija u Hrvatskoj je pojam o kojem ne postoji zakonska odredba. Hrvatska stranka prava je zakon o lustraciji predložila 1998. i 1999. i oba puta je odbijen većinom glasova.
Prijedlog zakona odnosio se na sprečavanje nositelja nekadašnjih visokih dužnosti u komunističkoj partiji, tajnim policijama, obavještajnoj službi UDBA da i danas budu nositelji vlasti i imaju visoka politička mjesta u RH. Imam informaciju da ste i Vi bili visokopozicionirani clan SKJ, a Vi me demantirajte ako nisam u pravu (!). Upravo taj dio prijedloga i jest sporan s obzirom da je suprotan Ustavu i drugim zakonima Republike Hrvatske koji brane diskriminaciju po političkoj osnovi, a zbog raširene slične prakse u zemljama Europe osudilo ga je i Vijeće Europe u svojoj rezoluciji 1096 kojom lustraciju dozvoljava samo protiv onih koji su svojim djelovanjem kršili ljudska prava, a ne protiv svih dužnosnika prethodnoga političkog sustava.
To se prije svega odnosi na predsjednika, premijera, članove Vlade, članove Sabora, zaposlenike tajnih službi, članovi odbora u državnim firmama, u sudstvu, te urednika i novinara i drugih.
U ostalim zemljama bivšeg socijalističkog sustava, osobama koje su sudjelovale u radu ili na bilo koji drugi način surađivale sa tajnim službama bivšeg sustava otvoreno je dano do znanja da se sklone iz javnog života. Češka Republika je to napravila još 1991., a zakoni o lustraciji doneseni su i u Srbiji i Albaniji. Srbijanski zakon o lustraciji, za razliku od drugih sličnih zakona, lustracijom obuhvaća osobe koje su prilikom javnoga djelovanja kršile ljudska prava bez obzira na stranačku pripadnost. Srbijanskom lustracijom nije tako zahvaćena većina pripadnika Saveza komunista, ali s druge strane jest i dio desničara (npr. radikala) koji su svojim djelovanjem, prema javnom stajalištu Srbije, kršili ljudska prava. U Makedoniji je tijekom 2009. godine službeno počela lustracija i na prvom udaru provjerava se prošlost djelovanja političara.
Lustracija je pravna mjera i provodi se unutar pravnog okvira. Lustracija, lat. lustratio je u riječnik starih Rimljana ušla iz grčkog jezika, a među ljubiteljima mudrosti predstavljala je moralno očišćenje duše, duha. Dakle, "čišćenje od grijeha" ili lustracija predstavlja čišćenje od svih onih koji su "služili komunistički režim" uključujući ideološke kolaboracioniste režima i članove komunističke partije.
Totalitarni komunistički režimi koji su vladali u Srednjoj i Istočnoj Europi (takodjer i u hrvatskoj u sklopu zlocinacke SFRJ koja je propala, op.a.) u prošlom stoljeću, bili su sinonim za masovne povrede ljudskih prava. Zatiranja ljudskih prava razlikovale su se tek neznatno od zemlje do zemlje, od jednog povijesnog razdoblja do drugog. Uključivale su pojedinačna i skupna ubojstva i smaknuća, smrti u koncentracijskim logorima, izgladnjivanja, deportacije, mučenja, prisilni rad i druge oblike masovnog fizičkog i psihičkog terora; progone na etničkoj i vjerskoj bazi, povrede slobode savjesti, misli i izražavanja, slobode tiska i, također, nedostatak političkog pluralizma - izrazito izrazeno bilo u takozvanoj Socijalistickoj Republici Hrvatskoj u sklopu nekadasnje SFRJ. Takvi režimi su na vlasti u još nekoliko zemalja svijeta, a proces ozdravljenja od istih, lustracija, proces je preobražaja država nastalih raspadom komunističkih totalitarnih sustava i cjelokupnog društva iz komunistčke totalitarne u demokratsku političku misao.
Parlamentarna skupština Vijeća Europe osudila je totalitarni komunistički poredak u svoje dvije rezolucije: Rezoluciji 1481 o međunarodnoj osudi zločina totalitarnih komunističkih poredaka, koju je Parlamentarna skupština Vijeća Europe usvojila 25. siječnja 2006. godine i Rezoluciji 1096 o uklanjanju naslijeđa bivših komunističkih totalitarnih sustava, koju je Parlamentarna skupština Vijeća Europe usvojila 27. lipnja 1996. godine. Usprkos tomu, od post-komunističkih država, među kojima je Češka prva donijela zakon o lustraciji 1991. godine, Hrvatska spada u red onih malobrojnih država kod kojih lustracija dođe tek kao neuslišana želja, a traženje uzora u "Europi" u ovom slučaju na široko je zaobiđeno, što pak govori o selektivnosti hrvatskih vladajućih sustava protkanih bivšim komunističkim kadrovnicima i privrženosti starom komunističkom poimanju vladanja (cak i Vi ste tom i takvom vladanju privrzeni, a sto je vidljivo iz Vaseg dosadasnjeg djelovanja i predsjednikovanja) - A VI DEMANTIRAJTE, AKO LAZEM (!) - a samim time i o količini nužnosti potrebe za lustracijom u Hrvatskoj, koja je tim veća.
Zakoni o lustraciji, iako nisu zaživijeli u potpunosti, doneseni su čak i u Albaniji i Srbiji, dok su u Hrvatskoj već i prijedlozi zakona odbijeni, prvi puta 1998., a drugi 1999. godine i to većinom vođenom HDZ-om i Vasim SDP-om. Oba puta zakon je bio predložen od strane HSP-a (prije okupacije HSP-a od strane Tudjmanove "milicije" koja je upala u Starcevicev dom). Dakle, dok je u ostalim zemljama bivšeg komunističkog sustava, osobama koje su sudjelovale u radu ili na bilo koji drugi način surađivale sa tajnim službama bivšeg teroristickog komunistickog sustava otvoreno dano do znanja da se sklone iz javnog života, to u Hrvatskoj nije bio i jos uvijek nije slučaj. Dokle, Predsjednice?????
Tko zna koliki još sudjeluju (a mi branitelji ih znamo jako dobro i poznajemo ih, op.a.) u javnome životu Hrvatske, a bili su u komunizmu umiješani u koješta, jer nije provedena lustracija. U Hrvatskoj su lustracija i osuda komunističkih zločina izostali i jednostavno stoga što je dolaskom demokracije došlo do velike ideološke seobe bivših komunista u nove vladajuće partije, ili po novome stranke (SDP i HDZ), kao i stoga što bi ona dokačila mnoge koji su nam se svih ovih godina prikazivali kao borci za hrvatsku stvar, a tko zna koga su sve prokazali ili ga došli glave, jer su surađivali s Udbom. Još k tome, znajući da su Hrvatsku preuzeli predstavnici upravljačkog nekonkurentnog sistema koji je propao prije svega u ekonomskom smislu i koji je kao takav neodrživ, prisjećajući se hrvatske pretvorbe i privatizacije na komunistički način, te da su te strukture i dalje ukorijenjene u Hrvatskoj potreba za lustracijom dolazi do stvarnog izražaja. Posljedice svega toga se osjećaju - ono što je danas ostalo od Hrvatske samo su formalne vertikale države u općenito.
Kao i u vremenu 45-ogodišnjeg komunističkog totalitarizma u Hrvatskoj se osjeća animozitet, ponajviše spram Crkve, koja je očito i danas unutarnji neprijatelj tadašnjeg bratstva i jedinstva, socijalnog poretka, a danas njenog zadka, bez obzira što ona predstavlja unutarnji izričaj velikog dijela hrvatskoga naroda. Zatim kao vanjski neprijatelj no1 i dalje je hrvatska dijaspora, koja je tada bila glavna okosnica borbe za hrvatsku neovisnost, a danas po svemu sudeći predstavlja opasnost, komu, čemu? Negiraju se tradicionalne vrijednosti hrvatskog naroda, istodobno se omalovažavaju, minimaliziraju i predstavljaju zaostalima, a sve to uz držanje medija, nevladinih quasi-građanskih udruga i ključnih pozicija u gospodarskom, socijalnom, društvenom i političkom segmentu hrvatske ukupnosti.
Navlastita potvrda prisutnosti komunističkog zadka u Hrvatskoj trg je Josipa Broza u glavnom gradu Zagrebu. JNA - kao naslijeđe koje je kao vrhovni zapovijednik, maršal-zlocinac te vojne sile ostavio u svom postkomunističko-militarističkom poretku, kao i poslije 2. svj. rata i 1991. ponovno se našla na suprotnoj strani, i to opet kao prepreka hrvatskoj neovisnosti u punom smislu te riječi, te mu kao takvom u glavnom gradu iste te zemlje protiv koje se borio (jer on se borio za Jugoslaviju, ne Hrvatsku), nije mjesto.
Provedba lustracije u Hrvatskoj je nužnost i u budućnosti neizbježan proces koji mnogima nije mio, a kako vidim ni Vama Predsjednice Josipovicu. No, suočavanje sa istinom, ma koliko to teško bilo njihova je, i naša zajednička stvarnost, jer dosadašnje ne provođenje lustracije u Hrvatskoj tj. ne uklanjanje iz političkog života dužnosnika komunističkog režima i pripadnika komunističkih tajnih službi, kao glavnih provoditelja zločina komunističkog totalitarnog sustava za posljedicu ima poprilično ne razvijenu svijest hrvatske javnosti, o stvarnom karakteru totalitarnih komunističkih režima i zločinima počinjenima od njihove strane. A da za lustraciju nikad nije kasno iščitava je iz njene prvotne svrhe, a ta je da se grijesi prošlosti nikad u budućnosti više ne ponove.
Ono sto meni nikako nije jasno jest to da Vi, Predsjednice Josipovicu (kojeg mnogi Hrvati "od milja" zovu "drug YUsipovic", op.a.) nikako da prihvatite povjesno i akademsko utemeljenu cinjenicu kako su nacizam i komunizam, ustvari, "kopilad iste matere". Ili ste. mozda, Predsjednice Josipovicu i Vi jedan od onih koji zlocine, deportacije, ubojstva, konclogore, silovanja, klanja i ubijanja hrvatskih civila (zene, starci, djeca,....) i vojnika poslije sluzbenog zavrsteka Drugog svjetskog rata, namjerno skrivate (poput Vaseg prijatelja Stipe Mesica) iza takozvanog pojma "antifasizam" (???).
Dakle preduvjet, prvi korak u potpunom ozdravljenju i svakoj ozbiljnoj promjeni u društvenom, gospodarskom i političkom životu Hrvatske jeste zakon o lustraciji kojim bi se napokon sa svih ključnih mjesta makli kadrovi zločinačkog komunističkog sustava. Bez lustracije se cijela hrvatska politika vodi između lijevog i desnog krila Komunističke partije. Hrvatskoj treba promjena politike, a ne rotiranje starih komunističkih kadrova (medju kojima ste i Vi, a VI ME DEMANTIRAJTE ARGUMENTIMA AKO GRIJESIM !!! , op.a.) kroz različite stranke. Stoga, prije nego se oglasite na ove moje rijeci, (ako se oglasite, u sto cisto sumnjam) Predsjednice Josipovicu, zapamtite sljedece: - Ne provedena lustracija je temeljna kočnica ozdravljenja i sazrijevanja hrvatskoga društva, jer bez pranja nema higijene, a bez higijene nema zdravlja.
Post je objavljen 23.08.2011. u 16:15 sati.