Marketing
Katarina sijenska 1461-2011, 550 godina od proglašenja svetom
Zadnjih dvadesetak dana posvetio sam se čitanju dviju knjiga Život svete Katarine sijenske i Dijalog Božanske providnosti. Autor prve knjige je blaženi Rajmund iz Kapue, dok je drugu svojim učenicima diktirala sama sveta Katarina sijenska. Treću Katarininu knjigu Molitve i vapaji Trojstvenome biću te četvrtu Pisma ostavljam za jesen.
Ujedno se ove 2011. godine napunilo 550. godina od kada je papa Pio II. proglasio svetom. Za sad baziliku svetog Dominika ostavljam po strani, te se posvećujem malo više svetoj Katarini sijenskoj. (Šteta bi bila da se za ovako okruglu obljetnicu malo više ne posvetim njoj.)
Knjiga Dijalog Božanske providnosti
Kratki životopis svete Katarine sijenske
Katarina je rođena kao blizanka s još jednom sestrom (Giovannom koja nedugo nakon rođenja umire), 25. ožujka 1347. u Sieni (u ulici Fonte branda), a bila je 24. dijete u svojih roditelja. Od malena ide u obližnju baziliku svetog Dominika koju drže oci dominikanci.
Sa šest godina (1353) ima prvu viziju i nad krovom bazilike svetog Dominika vidi Krista koji sjedi na prijestolju u papinskoj odijeći u pratnji apostola Petra i Pavla te svetog Ivana evanđeliste. To je iskustvo koje će je pratit kroz cijeli život; osjeća da mora srce i svjest okrenut k Bogu čineći uvjek njegovu volju.
Sa sedam godina vođena Božjom milošću, zavjetuje se zavjetom čistoće (1354), ali ne postaje redovnica. U to vrijeme postati redovnica značilo je ući u klauzurni samostan.
U dobi od dvanaest godina prema običaju tog vremena roditelji su joj našli zaručnika, ali Katarina odlučno ustraje u svojoj odluci da se ne udaje.
Jednom je otac iznenadi u molitvi i ugleda na njenom glavom goluba. Odlučuje je pustiti da sama izabere svoj put.
Poslije godina molitve i pokore (1363.) pristupa dominikanskim trećoredicama tkz. mantellate (zbog bijelog habita i crnog plašta). Dominikanske trećoredice su bile žene (u većini slučajeva udovice) koje su vršile djela milosrđa i koje su se svaki dan okupljale u crkvi svetog Dominika na molitvu.
Katarina u svojoj sobici provodi par godina pokorničkog života u konteplaciji «slatke Prave Istine», a «nastojala je spoznati Boga u sebi i sebe u Bogu». Pruža duhovo vodstvo svim koji se okupljaju oko nje (umjetnici, liječnici, naučenjci, svećenici, jednostavni građani Siene).
Sa dvadeset godina (1367) naučila je čitati, i dok moli za porast vjere doživljava mistične zaruke sa Kristom, postavši tako Njegova zaručnica (prva pisma).
Nedugo nakon viđenja Katarina ostavlja svoju sobicu i započima sa svojom mirovnom misijom i karitativnom djelatnošću među siromasima i potrebitima, često nagrađivanja kletvama i nezahvalnišću.
U srpnju i kolovozu 1370 god. Katarina ima više mističnih doživljaja u kojima dolazi do razmjene srca između nje i Isusa. Ovo joj daje snage i optimizma za navještivanje Kristove poruke.
1371. katarini se pridružuju prvi učenici tkz. «katerinisti».
1373. Katarina komunicira putem pisama sa istaknutim osobama iz svijeta politike i započima njena misija mirenja različitih talijanskih državica.
U svibnju 1374. je u Firenci gdje stječe nove prijatelje i sljedbenike.
U isto vrijeme dan joj je za duhovnog učitelja fra Rajmund iz Kapue (njen posmrtni žvotopisac).
U ljeto se žrtvuje u Sieni i pomaže oboljelima i umirućim od kuge, a svojim primjerom potiče i druge na iskazivanje milosrđa. Katarina u svakom bolesniku vidi dušu za spasiti, a brigom i lječenjem tijela nastoji «zadobit dušu».
1375. putuje u Pisu i Luccu gdje odvraća vlasti gradova od pružanja potpore antipapinskoj ligi.
1. travnja iste godine u crkvi sv. Kristine u Pisi nakon primljene pričesti biva urešena Kristovim ranama koje su blistale svjetlom, a ne krvlju.
Na proljeće je u Sieni gdje posjećuje i pomaže Niccoli di Tuldo nepravednog osuđenog na smrt.
1376. u svibnju putuje per Avignone sa dvadesetak sljedbenika, gdje se susreće sa papom Grgurom XI. Odličnom diplomatskom politikom uspjeva nagovoriti Papu da se vrati u središte svoje biskupije (Rim) i traži reformu Crkve.
Bori se oštro i tvrdo protiv francuskih kardinala koji pod svaku cijenu žele da sjedište pape bude u Francuskoj. Za njih je ostanak pape u Avignonu značio nastavak raskošnog i lagodnog života.
13.rujna 1376. papa Grgur XI napušta Avignone.
Grob svete Katarine u bazilici Sv. Marije iznad Minerva - Rim
17.1 1377. papa dolazi u Rim a Katarina se vraća u Sienu gdje utemeljuje samostan S. Marije od Anđela u dvorcu Belcaro.
U ljeto sa sljedbenicima evangelizira u Rocca di Orcia, gdje izmiruje suprostavljene strane. Prima izvaredno prosvjetljenje o Istini koja stoji u temeljima «Dijaloga» koje počima pisati u listopadu.
1378. je poslana od Pape u Firencu da ugovori mir (ostvaren 18. srpnja) i nastavlja s pisanjem Dijaloga završenog u listopadu.
U međuvremenu Grgur XI. umire, a nasljeđuje ga Urban VI. Dio kardinalskog zbora u rujnu izabire nanovo Klementa VII. i tako nastaje zapadni raskol.
Urban VI. poziva Katarinu u Rim, gdje ona ohrabruje Papu i kardinale koji su mu ostali vjerni.
1397. Katarina je u Rimu gdje je aktivna u pokazivanju političarima i vladarima zakonitost izbora Urbana VI. Katarinu iscrpljuje bol za podjeljenom Crkvom. Provodi sate u molitvi za jedinstvo crkve. Najveći dio njenih «Molitva» je iz ovog vremena.
Početkom 1380. godine njeno zdravlje se pogoršava. Ne može više piti ni jesti, ali neumorno svaki jutro odlazi u baziliku sv. Petra gdje provodi cijele dane u molitvi za Crkvu.
Od kraja veljače je vezana za krevet, trpi neopisive kušnje i tjelesne i moralne, ali piše pisma i život nudi za jedinstvo Crkve .
Umire 29. travnja 1380. sa navršenih 33 god. Sahranjena je u crkvi Sv. Marije iznad Minerva. Poslije Rajmund od Kapue da udovolji želji stanovnika Siene donosi relikviju glave koja se do danas čuva u crkvi sv. Dominika.
1461. 29. lipnja Pio II. proglašava Katarinu svetom.
Tijelo se od 1855. nalazi ispod glavnog oltara rimske bazilike.
1866. 8 ožujka Pio IX Katarinu proglašava suzaštitnicom Rima.
1939. 1 lipnja Katarina sijenska i Franjo Asiški proglašeni su glavni zaštitnici Italije.
1970. 4. listopada Pavao VI. daje Katarini titulu Crkvene Naučiteljice.
1.10. 1999. Ivan Pavao II proglašava Katarinu suzaštitnicom Europe.
Post je objavljen 24.08.2011. u 00:01 sati.