Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/pogledunazad

Marketing

Proročanska kritika Crkve: Sveta Katarina Sijenska


Proročanska kritika Crkve: Katarina Sijenska

Katarina Sijenska (1347-1380) jedva je znala čitati i pisati. Unatoč tomu sačuvana su njezina mnogobrojna literarna svjedočanstva - prije svega, više od 300 pisama: pape i političari bili su primatelji ovih vijesti, teolozi i redovnici pripadali su u krug ljudi s kojima se dopisivala.

Rođena je 1347. u toskanskom gradu Sijeni, kao 23. dijete, Caterina - tako se talijanski piše njezino ime - potjecala je iz vrlo samouvjerenog obrtničkog staleža. Njezin otac Jacopo Benincasa posjedovao je unosnu bojadisaonicu. Već vrlo rano, unatoč protivljenju svoje obitelji, odlučila je ova mlada žena živjeti poput redovnice - doduše, ne u samostanu nego kod kuće.

Tada su bile poznate tzv. "Mantellatinnen", nazvane tako po svojim kaputima. Ove su žene pripadale jednoj duhovnoj zajednici (franjevci, dominikanci, augustinijanci, karmelićani). Kao članice laičkog društva, u okvirima različitih redova, provodile su duhovni život u postu i molitvi.


Sveta Katarina sijenska

Katarina se kao mantelata pridružila zajednici braće propovjednika. Još kao mlada žena bila je na glasu da postane učiteljicom duhovnog života. Kao tražena savjetnica, mogla je uspostaviti raznolike veze s ljudima različitih društvenih skupina, bilo da su to bili na smrt osuđeni zatvorenici ili visoki crkveni dostojnici. Ovi njezini kontakti začuđuju tim više što je ona bila žena.

Na temelju nekih glasova, koji su krajnje kritički komentirali razvijanje ove mlade žene, dodijelila su braća dominikanci mladoj mantelati ispovjednika i duhovnog pratioca: Raimunda iz Capue, koji je nekoliko godina kasnije biti izabran za učitelja Dominikanskog reda. "Raimund je uskoro stupio u osobni kontakt s Katarinom i nije postao samo njezin savjetnik, nego čak njezin sljedbenik u kojeg je utisnula svoj pečat" (Schenker, 79).

Na osnovu njezinih jako širokih kontakata i intenzivnig dopisivanja vidljivo je da je Katarina bila izuzetno dobro upućena u društvene i crkvenopolitičke prilike svog vremena. Druga polovica 14. stoljeća bila je u tom pogledu pogođena krizama: gospodarski pad, kao posljedica kuge, tištio je velik dio stanovništva.
Papinska vlast, koja je stolovala u Avinjonu i zavisila o politici Francuske, našla se u krajnje mogućoj izolaciji. Sukobi između papinske države i Firence dominantno su obilježili sliku Italije.

Izborom Urbana VI. započinje tzv. veliki zapadni raskol. Papa i protupapa podijelili su sveukupni crkveni život sve do pojedinih redovničkih obitelji. U ovom uzburkanom vremenu Katarina je pokušala posredovati da dođe do mira.
Svojim je visokim moralnim ugledom vrlo uspješno posredovala u sklapanju mira između crkvene države i Firence (1377.).

Sporno je pitanje u krugovima povjesničara, kakav je Katarina imala utjecaj u pogledu Papine odluke da se iz Avinjona vrati u Rim.
U svakom slučaju je dokazano da je mlada redovnica u svezi te molbe krenula izravno na Papin dvor u Francusku. Njezin pokušaj da ponovno pomiri protivničke papinske frakcije ipak nije uspio. "Njezin glas odjeknuo je u avinjonskoj stranci i kod Urbana VI., a da se nije čuo" (Schenker, 82).

Katarina Sijenska nije samo posredovala pri političkim sukobima. Ova je žena bila i najdublja mističarka. O tome svjedoči "Knjiga dijaloga" - nazvana i "Knjiga Božje providnosti", nastala između 1377. i 1378.


Sveta Katarina diktira Dijalog

Ovi zapisi u obliku razgovora između Dominikanke i samoga Boga, kao i njezine uslišane molitve, daju duboki uvid u misao i vjeru te tako neobične Dominikanke. Samo čežnja za Bogom, kao ishodište svake mistike, otvara čovjeka za božansku beskonačnost.

Kao Božje stvorenje koje je od samog Boga primilo svoje postojanje, čovjek vidi u svom vlastitom bitku i biću Božju ljubav. Ova božanska ljubav otvara se čovjeku koji čezne najjasnije u utjelovljenju i smrti na križu Božjeg Sina. U krvavom događaju Isusova smaknuća Katarina prepoznaje "ludost" Božje ljubavi. Na takav način žarko ljubljen, prema Katarininom mišljenju, čovjek je siguran u svom odgovoru na koji način ljubiti Boga, svoju Crkvu i čovjeka koji pati.

Katarinin je put započeo "kao put prema nutrini" (Gertz, 133) i još je na kraju svog životnog puta izmolila milost da smije skrovito sačuvati u svojoj nutrini rane Raspetog. Ipak vizionarski, ekstatični i mistični doživljaji čine samo jednu stranu ove žene. U Katarininom je životu karakteristična "Dijalektika tajnovitosti i očitovanja" (Gertz, 134). Iz svoje duboko vjerničke mistike ljubavi angažirala se Katarina Sijenska u (crkveno) - političkim sukobima svog vremena.

Iz žarke ljubavi prema Bogu i njegovoj Crkvi formulirala je Redovnica upravo proročki dojmljivim stilom svoju kritiku Crkve. Njezina duhovnost nije bila nipošto isključivo subjektivne prirode. Za životno djelo Dominikanke karakteristična je današnjim načinom rečeno - povezanost mistike i politike, borbe i kontemplacije. Protiv razaračke opsjednutosti vlašću crkvenih vođa, podigla je žena iz Sijene strastveno svoj glas.

Njezin životopisac Raimund iz Capue citira tako u svojoj "legendi maior" i jedno viđenje od kojeg je Katarina živjela: "Preda mnom (pred Bogom) nema niti čovjeka niti žene, niti običnog niti otmjenog, meni je svejedno jer je sve u mojoj moći (...) , sve što si mogu zamisliti, to mogu i ostvariti (Legenda, 98). Ako je to moralo biti, Katarina je znala u svojim riječima biti nadasve jasna: "Htjeti sve mirno prikriti, okrutnije je od svega ostaloga" (Pismo papi Grguru XI. početkom 1376.).


Sveta Katarina i Isus mole Časoslov

Unatoč svojem strastvenom angažmanu Katarini Sijenskoj nije bilo suđeno da konačno doživi uspjeh. Njezina proročanska kritika i njezino angažirano nastojanje oko reformi propalo je zbog prenaglašenog zahtjeva za vladanjem od strane Crkve čiji predstavnici u ograničenosti nisu u svojoj konačnici htjeli čuti pomirujuću riječ jedne žene.
Ipak je Katarina ljubila svoju Crkvu sve do konca života. 30. travnja 1380. umrla je s 33 godine u Rimu.
Pokopana je u crkvi Santa Maria sopra Minerva. Ovu neobičnu ženu papa Pavao VI. je 1970. proglasio Učiteljicom Crkve.

Djelovi preneseni iz Životopisa svete Katarine sijenske.





Post je objavljen 01.09.2011. u 16:50 sati.