Tek muza sam ti
iz prapovijesti
(a muza mora biti hladna kučka, bojim se,
i potrudit ću se, obećajem )
samo miris mirte utrljan u sljepoočnice,
zanesena čipka na porubu istrošene vjenčanice,
indigo vještica upaljena u prozoru.
Čudesan vremeplov,
tko je rekao da se ne može,
jeftina psihologija i dobra gluma.
I ništa više od toga.
Iako poželjeh te nimalo uzvišeno,
koljenima,
pa i bosim stopalima,
čak i mirisnim ivančicama,
i zavoljeh te, isuviše prosto,
jagodicama prstiju,
( kojima sam prepoznavala sličnost,
a svaka papilarna linija ti se s prepoznavanjem nasmiješila)
Iako smo već otplesali
tisuće izmišljenih plesnih koraka,
nagnali zaljubljena stabla da se naklone,
prosuli si zrnca sunca obrvama...
Muza sam ti i zaboravi da sam te poljubila.
( prava muza ovom bi se posprdno nasmijala)
Jer ti nikada ne smiješ vidjeti
moje prljave tabane
od stalnog bježanja nizbrdicama
( tko bi lud potrčao za mnom )
odebljale pete od kočenja nogama
( uvijek zaboravim na vrijeme zakočiti )
trnce od pisanja ovakvih pjesama.
Ne želim izaći iz tog tvog sna.
Moraš misliti da su mi tabani
kreolski ružičasti poput svitanja.
Možda ćeš tako prije
zamrljati svoje kistove žednim bojama.
"Svi zmajevi u našim životima, možda su kraljevne koje očekuju od nas da budemo lijepi i hrabri.
Sve su strašne stvari možda samo bespomoćne stvari koje očekuju od nas da ih spasimo."
( R.M. Rilke)
Post je objavljen 22.08.2011. u 21:47 sati.