Marketing
vratija se šime
Nešto ću i napisat. Kasnije... Pomalo, kad dođen sebi, ne smin naglo počinjat, da me ne kolpa.
Vrućina, krvni tlak, nepovoljna biometeorološka prognoza.... znate već.
Iden prvo bacit nešto u kljun, popit radler, možda mi dođe malo force....
A eto. Malo se oduljilo to moje "ljetovanje".
Ali ustvari, plan je bila drugačiji. Kad sam zadnji put bila na blogu, najavila san kratki godišnji. I stvarno je bija kratak, desetak dana u šeston misecu. I posli san bila tjedan u sedmom. I to je sve.
Nego san bila odlučila ignorirati lito. Ka onaj lik iz, čini mi se, Grishamove knjige, i naravno posljedično i filma, kome su dozvizdila ona pizđenja oko Božića i priprema i ukrašavanja i svih ostalih obaveza koje su ljudi sami sebi nametnuli i proglasili nužnošću, pa je odlučio da te godine Božića jednostavno - nema.
Tako san i ja proglasila moratorij na lito i to slavno "ljetovanje", koje ja, by the way, nisan ni imala u svom rječniku ni u načinu života. Koje ljetovanje, pa još na moru! Pa ja živin na moru i kad je lito i kad je zima. Niti ne proljećujen ni ne jesenujen nigdi drugo. Jednostavno živin, a godišnja doba se izmjenjuju, ka šta je i normalno uvik bilo. Barem do sada.
Da, sitila san se. Knjiga se zove "Kako preskočiti Božić". U mojoj varijanti to bi bilo: "Kako preskočiti ljetovanje".
Ove godine ignoriran lito u smislu ljetovanja i klasičnih ljetnih tema.
A bogami je i lito ove godine odlučilo ignorirati mene. Umisto da dane provodin na plaži, a noći na "eventima", mene dopalo radit, a u slobodno vrime sam se motala po bolnici. Od dvoje dice, dvoje su mi završili u bolnici na jednom besplatnom noćenju. Mulac je pa na glavu i zaradija potres ono malo mozga u glavi, zadržalo ga na promatranju, a studentica - naučenjak s gastritisom je toliko povraćala od nekog trovanja ili viroze, da su i nju zadržali na stanu i hrani, onoj iz infuzije.
Srića da ih neman više, (iako mi je ustvari ža ka pasu da ih neman bar četvoro), imali bi besplatno ljetovanje na račun ministarstva zdravstva, na skrbi ljubaznih ljudi u bijelom, u trajanju dva miseca.
Enivej, bez obzira na to, uzela san godišnji u firmi blog.hr. Sve san teme već obradila proteklih ljeta. Oš turiste, oš plaže, kupanje, vrućine, gužve, sve je to već prežvakano. Sve san rekla, a ja stojin iza svojih riči. Mogu se samo ponavljati u varijacijama, što i radin cilo vrime.
Odluka je pala da se vratin kad se ovi koji su na pravom "ljetovanju" lipo vrate otkuda su i došli, i kad se svi pomalo vratimo u normalu.
Prelomni trenutak uvik je bila Vela Gospa. Lipo proslavimo praznik, uživamo u gužvi i šušuru, i par dana posli, često i sutradan, lipo prasne jedna lipa litnja nevera, obučemo se u duge rukave i bičvice na sandale, ogledamo se oko sebe, kad ono - nigdi nikoga od furešta. Ka da ih je pošpricalo raidom.
I onda za nas počne ljetovanje!
Tako je to bilo u dobra stara vrimena.
A sad se sve okrenilo.
Evo kraja osmog miseca, a nesnosne vrućine, a ni gužve i štrapacivanje ne posustaju.
I eto, ja tila priskočit lito i litnje teme, a one me dočekale iza kantuna.
Post je objavljen 22.08.2011. u 15:00 sati.