Eto, nevješto prizemljih u Zagreb (iako sam išao busom, it's a figure of speech) sebe et omnia mea. Torba je ovog puta bila rekordno teška, ali što je najgore, bilo je veoma malo hrane unutra. Stoga ne znam odakle tolika težina. Dobro, ima robetine i obuće i ostalih sranjaca... DOBRO, ima i sto kila pohovanog mesa, jbga, ali i prije ga je znalo bit pa nije bilo tako teško...
Vengo, strahota! Ova vožnja svetom Croatia Busom je bila jedna od najgorih. Ovoga puta, doduše, nitko nije popizdio jer sam sjeo na svoje mjesto (3) jer je bus tako i tako bio pun ko šup... ovaj, šipak. Vozači su putem kupili svaku šušu i marušu koja je mahnula rukom sa stanice uza kraj ceste, tako da smo do Splita imali pravo malo sranje. Vozač je, naime, nabacio na bokun karte brzu računicu i ustanovio sranje, već spomenuto. Prodali su više karata nego što ima mjesta u busu! Rezultat: određeni broj nesretnika STAJAO je od Splita do Karlovca. Ako se pitate zašto nisu sjeli negdje na skale u busu ili slično, reći ću samo da su takva mjesta odavno već bila zauzeta onim malo sretnijim nesretnicima.
Da ugođaj bude potpun, negdje oko Krke crkla je klima, već poslovično. Autobusi Croatia Busa su odvratno stari i neodržavani. Klima crkne SVAKI put! Tako i ovaj put nije bilo iznimke. Sve bi bilo dobro da su vani bili sibirski uvjeti. Ali nisu. Prije saharski. Na određenim dionicama autoceste, zahvaljujući onim prokletim mjeračima temperature koji vise poviše ceste, bilo je 39,8°C! Eto, nije uhitilo čitavih četrdese... Yippimotherfuckeryay! :@
Needless to say, ocijedio sam se... Znoj i nije neki problem kada ga producira čisto tijelo. Uvijek se istuširam prije puta, uvijek! Ne toliko iz altruističnih koliko iz egoističnih potreba! Naime, tako mogu mirne savjesti gunđati kako DRUGI smrde ko kuga, jer pouzdano znam da nisam ja! :P A i lijepo je biti čist, hahahahahaha.
Anyway, budući da je temperatura u busu bila taman za skuhati kojeg jastoga, ljudi su perspirirali i transpirirali na sve strane i kroz sve pore. Naravno, ovaj lik što je stajao pored mene svojim nabildanim tijelom zagrijao je odjeću na sebi. Odjeću koja je potom u valovima otpuštala miomirise ustajalog znoja, jeftinog omekšivača, duhana i vjerojatno ručka od tog dana... Znate onaj miris, karakteristični, koji mladi muškarci koji žive sami šire oko sebe (pod uvjetom da se NE ZNAJU brinuti za sebe i raditi si kućanske poslove)? Majice koje se nose duuuugo kroz tjedan iz dana u dan i samo se objese da se izventaju (ako i toliko), jer im se ne da prat roba (ili jer ne znaju uključit makinu za robu), ali se uredno tafunjaju dezodoransima prije izlaska iz kuće, i to po toj istoj robi... E, taj miris... Plus ustajali dim cigarete... Od takvog mirisa mi je slabo. Radije bih užegli, čisti znoj. Znoj, sam po sebi, je prisutniji dulje vrijeme, kroz našu evoluciju, od smrada neoprane odjeće, cigaretnog dima i ostalog. Lakše ga podnosim(o)...
I tako sam crknuo do Zagreba. Na nekoliko mjesta mi je sinula ideja da bih si mogao oduzeti život Bronhi bombonima, tako što bih ih nagurao u dušnik i ne dao im van. Ironično, zadaviti se bombonima od kojih se lakše diše, hhihihihihihihihihi :D Ali nisam...
I eto me u Zagrebu. Prva stvar koju sam napravio kada sam došao doma (dobro, nije bila prva, ali fabule radi, recimo da jest) je bila promjena rasporeda namještaja u dnevnom :D Nisam sve preokrenuo, samo radne stolove i položaj računala. Imam tu perfidnu potrebu mijenjati raspored namještaja uokolo, pogotovo kada počinje novo poglavlje u životu mi... :D
Bilo je neobično spavati bez Pixiejeve vruće prisutnosti kroz noć, ali eto, naspavao sam se i sada je već podne. Da ne bi bilo zabune, probudio sam se u 7 (htio ne htio, moradoh popit antibiotik), ali visio sam u krevetu do 9... Platio zaostali telefonski račun... Naručio i platio si futrolu za mobitel... Kupio WC papir...
E, da... Dođem jučer doma i skontam da u kući nema nego WC papira za jedno i po nuždenje! Madre de dios! Suzdržah se od velikih pokreta crijeva sve do jutros... Sada imam deset rola, ništa me više ne može uhvatiti nespremna! :D
I tako... Razmišljam o tome što objedovat. Juhu... Iako je vruće... Kažu da se klin klinom izbija. E, znate što? Jo Nesbo mi je super, stvarno... Pročitao sam „Đavolju zvijezdu“ i „Nemezu“, a sada čitam „The Snowman“... Očito još nije preveden na hrv. (ne smeta, dapače)... A ima i „The Leopard“, kojeg još ni kupiti ne mogu... Jedino „Crvendaća“ nikako da pročitam, a to mu je prvi roman iz te serije. Damn. Anyway, krimiće sam uvijek nekako napola zaobilazio jer mi se nije dalo mučiti kroz čitavu knjigu tko je što učinio. Ali ovo su više trileri nego krimići i zato su mi savršeni. E...
Idem proždrijet nešto, kava i jogurt su uznemirili crijeva jutros, pa se sada bune. Neka se bune, papira ima... Imao sam još hrpu stvari na pameti za napisat, ali neš ti, tipkovnica mi nikad nije daleko :D
JEDNA STVARCA!!! Jeste li znali da, ukoliko imate MAXadsl FLAT aktiviran, da imate besplatan pristup T-Comovim HotSpotovima? Nisam ni ja. Sasvim slučajno sam nanjušio tu informaciju. Zvao sam istoga trena T-Comovu službu za korisnike. Ženska (Kari) je bila veoma zbunjena, nije imala pojma, po ure sam čekao i slušao iritantnu glazbu dok je ona tražila tamo nekoga tko zna. Na koncu ispada da je istina. Piše, negdje, na njihovim stranicama, da je korisnicima MAXadsl FLAT, MAXadsl Business FLAT i MAXtri L (ili tako nešto) pristup HotSpotu uračunat u mjesečnu naknadu. I ja je pitam je li to sigurno tako, da mi ne dođe račun doma (jer 15 minuta za T-Comove korisnike je 8kn) ogroman, a ona kaže da neće doći nikakvi dodatni troškovi. AKO slučajno dođu, kaže Kari, moram ih odmah nazvat i slobodno im jebat mater. Super. JA bih radije ćaću, ali eto.
Čim budem u gradu i u mogućnosti, probat ću se spojit na HotSpot i vidjeti lažu li...
Post je objavljen 22.08.2011. u 12:15 sati.