Sinoć sam nakon piva s momcima, došao kući, malo ohanuo, pa opet izašao, ovaj put sam išao na koncert, zapravo dvodnevni festival. Prvi dan sam promašio jer sam se ujutro morao ustati i sve to nešto, a kada izađem, volim se opustiti, pa sam to onda radije propustio, ali sinoć nisam. To što se sinoć desilo je bila uistinu čarolija...lijepa, zvjezdana noć, prostor omeđen šankovima i binom, a publike malo. Zašto je bilo malo ljudi ne znam, možda su svi na moru, možda nisu smjeli doći zbog neke političko stranačke stege, možda nisu znali, možda ne vole to, možda su prerasli tu vrst zabave, a možda im se jednostavno nije dalo, ali da je bilo odlično, bilo je. Kada sam stigao svirao je neki elektro bend, a njihovo muziciranje je bilo praćeno i video projekcijama, pa je to bilo u najmanju ruku interesantno za vidjeti. Čuo sam jedno tri njihove stvari, a jedna me je baš onako ponijela. Cijelo vrijeme sam šetao okolo i sreo puno poznatih ljudi, nije bilo puno publike, ali oni koji su došli su ljudi koji vole takve stvari i potpuno su neopterećeni bilo čim u životu. To i jeste ok, jer rock'n'roll je uvijek bio neka vrst bunta i slobode. A ja sam sinoć bio jako slobodan, hehe, nije bilo puno ljudi, pa na šankovima nije bila gužva, a pivo je teklo u potocima. Uglavnom, završni koncert je bio riječke grupe Let 3 koji je bio baš zabavan. Ovo im je drugi put da su svirali u gradu na Bosutu, kada su bili tu prvi put imao sam kartu, ali sam negdje to popodne malko bio zasjeo, pa sam navečer prespavao sve. Ovaj put nisam i bilo je baš groovy, cijelo vrijeme sam skakutao okolo i nazdravljao s ljudima od kojih neke nisam dugo vidio, a sva ekipa je bila totalno u koncertu. Ne znam koliko sam piva popio, ali dosta mislim jer sam na kraju stigao i s ekipom iz benda se pozdraviti. Bio sam tako opušten i slobodan kako već dugo nisam i po meni koncert je bio fantastičan, ali ja možda i nisam baš nešto mjerodavan, ali to nije ni bitno. Ali danas se nisam nigdje kretao, a to je bitno. Nedjelja je, pa sam dobro jeo i sve to skupa, a navečer uz film još si i sendvič napravio, ali to su ti neki gušti koje si čovjek može priuštiti valjda. Ujutro je novi ponedjeljak i mogu samo navaliti na novi tjedan u svakom smislu. Ovih dana sam stalno sretao tenisače, ne znam što to znači, ali možda bih trebao pojačati tempo u tom nekom smislu kretanja. Ne znam tko je izmislio naslove i to mi je najgori dio kod ovih blogova, nekada to na pišem na kraju i treba mi dugo da ga smislim, kao danas, a nekada krenem od naslova. Ovaj današnji je tako nekako i zabavan i obećavajući i težak i tužan. Pola riječi je 'end', kraj, čime daje veliku težinu tom prelasku iz relativne opuštenosti u novo stanje pripravnosti i akcije. Ergo, jurim u novi tjedan, pos'o, kuća, birtija, treba pogoditi prave omjere, paziti koliko se jede, čeka me novo vaganje, uff, vidjet ćemo....
Post je objavljen 21.08.2011. u 23:28 sati.