Živopisni bilogorski kraj u Velikom je Grđevcu ugostio i ove godine igrače goa na 3. Memorijalu Ivice Kuhara. Bila je to prigoda da se mi stariji sjetimo Ivice, vrijednog promotora ove igre u ovom kraju, a mlađima da pričamo o slavnim danima grđevačkoga goa. Seoska ekipa Velikoga Grđevca je prije skoro 30 godina osvojila naslov prvaka Jugoslavije. Sve to uz vodstvo pokojnoga Ivice.
Igralo se danas u ‘Spomen parku Mate Lovraka’. Mještani Velikog Grđevca sa velikom voljom uređuju i razvijaju ovaj park. Svake slijedeće godine nas ovdje iznenadi neki novi objekt. Kao I lani, igrali smo pod nadstrešnicom, koja nas je štitila od današnjega jakoga sunca.
Bio je tu i, u novije vrijeme, neophodni lap-top. Bez njega bi bilo složemije i dugotrajnije vođenje turnira.
Organizirana je kotlovina za ručak. Naprosto smo imali sve. Trebalo je samo igrati.
Meštar ovoga događaja je bio malo mlađi brat pokojnoga Ivice, Velimir.
Pogledajmo konačnu turnirsku tablicu sa svim postignutim rezultatima.
Bilo je ovo odmjeravanje snaga starije generacije sa nadolazećim mladim igračima. Pokazalo se da mladi preuzimaju glavnu natjecateljsku riječ. Ipak za organizaciju događanja se i dalje ne može bez starijih.
Ipak, ovaj puta je jedan od starijih, pa čak i najstariji ovdje, Mladen, izdržao nalete mladih, za ovaj puta. Sistem igre mu je redom dodjeljivao jake protivnike, a on je pobjeđivao. Išlo mu je ovaj puta, i osvojio je uvjerljivo prvo mjesto. Ta konačno, ovo je bio mrmorijal njegova vjenčanoga kuma Ivice.
Drugi je bio Stjepan iz Velike Gorice. Izgubio je jedino od Mladena. Stjepan polako napreduje. Ovim današnjim rezultatima je prešao granicu 2. kyua.
Trećim mjestom je iznenadio, i nas i sebe, Nikola. On je ovim rezultatima konačno ušao u 4. kyu.
Četvrti je bio Vlado iz Bjelovara. Očekivao se nešto bolji plasman od njega, ali ga je u poslijednjem kolu pobjedio, malo prije spomenuti, Nikola.
Peti je bio Robert. Mogao je on i bolje, al’ što se može kada on više vjeruje onima sa televizije koji uporno bombardiraju gledateljstvo sa onim što već i vrapci na krovu znaju: ‘Pan osvježi dab.’ Tu su i dva nacionalna ponosa ‘žuja’ i ‘karlovačko’. Izgleda da su kod njega ti nacionalni brendovi jači od ove lijepe, ali ne tako agresivne igre, kao što su ovi nacionalni brendovi. Stara mudra kineska igra u sijeni mirno nalazi poklonike ljepote na putu svojstvene mudrosti. Robi, još nije prekasno za bolju odluku.
Šesti je bio Marko. Iznedaio ga je Abarth, kako nazivamo Mirka Maronića. Nadoknadio je to neočekivanom pobjedom protiv Vladimira Božokija i tako ostao na svome.
Mirko Božoki je startao zabrinjavajuće porazima od Vlade i brata Vladimira, ali se tada trgnuo pobjedivši Smotanoga, kako se popularno naziva Mladena Lebimca. Mirko na kraju pobjeđuje imenjaka Abartha i u konačnici je ispred brata Vladimira od kojega je izgubio.
Vladimir je izgubio od pobjednika Mladena, Robija pod Panom i od Marka, a pobjedio je samo brata i bio osmi. Vladimire trebaš više igrati, pa će i forma biti bolja.
Abarthe ti si ipak onaj stari. Kada udariš po gasu, nema da nema. Malo te godine natjerale da otpustiš papučicu, je li? Ciljnu ravninu si prošao jedva k’o pješak. Ma, neka. I deveto mjesto je nešto.
Lujo, kako zovemo Dražena, krenuo je k’o Abarth sa full gasom i tada naletio na jake, na kojima se polomio. Na kraju kaže da će se prihvatiti ozbiljnije ove vještine.
Željac, Braco, Smotani i Kruno odradili su što se dalo, a protivnici se samo rijetko samo tako daju.
Bilo je super. Fala Grđevačkim dečkima. Nego čuo sam, onako usput, kako se priča da će krenuti u školu učiti mlade ovu vještinu. Radujem se u mislima tome.
Rezultati su prijavljeni za rating u EGD. Pogledajmo nova stanja ratinga uz ptipadajuće nove kategorije.