IS THIS THE REAL LIFE ?…IS THIS JUST FANTASY ?…
- (gledam kroz brodski fineštrin Sunce koje je sve bliže i bliže i pjevušim )…ja gledao sam, Sunce ti jebem, kako se budi, i gledao sam oblake…
- Oooooo, jeb'o te Kićo Slabinac…kako mo'š pjevat'? Ne zvao se ja Luxon Le Peppe ako si ti normalan.
- A koji ću se kurac nervirat'? Do Sunca imamo još 12 minuta, heliometar pokazuje da je vanjska temperatura nekih 60 miljardi stupnjeva…krepaćemo ovako i onako…
- Ma ti si obična budala !
Dok je vani bilo vruće kao u paklu, u samom brodu je, zahvaljujući izolaciji od aerokarbidnih vlakana, termometar pokazivao nekih 60 celzijusa.
Skinuo sam znojnu i usmrđenu majicu i na umjetno svjetlo je izašao moj čuveni, snažni, trokutasti torzo, ogromna tetovaža hrvatskog grba uivičena pleterom i tetovaža kako ja i neka sisata plavuša na velikom crnom ćoperu idemo u Čavoglave, a oko pupka se naslagalo 12 pravilnih mišićnih pločica.
Kako je Luxonova mlohava trbušina neodoljivo podsjećala na napuhanu štumčinu krepanog morža, ljubomorno je gledao moje mramorno mišićje i, usprkos nesnosnoj vrućini, odlučio ostati u svom crnom gumenom sado-mazo odijelu.
-Pa šta joj baš nikako ne možeš sjebati hard ? – pitao sam – Stalno se kurčiš sa svojim kompjuterima, a sad kad nas ova umjetna kuja vodi u smrt, nabio si na glavu taj crni sić i digao ruke od svega.
-Nije ti to mješalica za beton, seljačino, maloprije sam joj aploudao četrdeset giga virusa, ali, kurac, ima jeeeeebeni 'srć en distroj'.
Par trenutaka tišine…
A onda se domislih !
-A da joj u centralnu jedinicu gurnemo oguljene žice onog starog, trofaznog produžnog kabela ? 40 giga virusa je 40 giga, ali 380 volti je 380 volti…Nada…. Dimić, a ?
-Vi'š, vi'š…nije loša ideja, samo da joj dymantec client security ne refuzira browsere jer bi u tom slučaju…ma, samo ti donesi taj kabel !
…NO ESCAPE FROM REALITY…
Kabel koji će nam možda spasiti živote je pripadao jednom mom pokojnom poznaniku koji je do 90-te bio standardno Partijsko đubre, da bi buđenjem nacionalne svijesti evoluirao u uobičajeno tzv. riječko hadezeovsko govno.
Kako je to, ljudi moji, Veliki Hrvat bio !
Kol'ki je taj lancun od zastave imao kad mu se ćer udavala !
Koliku je samo kipčinu sirote Gospe naprdio nasred dvorišta !
Koliko je svojih gubavih i nepismenih rođaka zaposlio u javnim službama !
Koliko je taj smrdljivih para u domoljubnom zanosu Domovini pokrao !
Kako takvima treba jebat mrtvu mater svaki dan !
Kako je taj mrzio Srbe kad je iz garaže izbacio trofazni kabel, a svi i dan danas prepričavaju anegdotu kad je lopatom zatukao sirotu kokoš koja mu je na friškom betonu ostavila tragove tri prsta.
Srećom, od puste nacionalne svijesti jedne je noći pao u nesvijest i više se nije probudio…
Nego, jebeš budalu, ajmo mi nazad u krstaricu !
Luxon je teškom mukom izbjegao sve brodske kamere, otvorio ormarić centralne jedinice i provizorno omotao gole žice na ulaze u glavno napajanje.
No, kako tutle nikad nije završio faks jer nije dao dva zadnja ispita i to (kakva ironija !) 'Produžni kabeli u industriji' i 'Kratki spojevi u nepažnji', to je frćkanje obavljeno preko kurca i čim sam gurnuo utikač u utičnicu, žice su se odspojile, poskočile i pale na mog nesretnog kolegu.
FZZ……BZZZZZZZZZ…..BLAAAAAAAM…..
Zastrašujući bljesak, usijana kaciga, kožne čizmice, jakne, torbice, grčevi od bola i urlik nalik ranjenoj zvijeri….i tajac…
Zlokobni tajac…
Nakon 220 epizoda 'SPIG'-a moj kolega se srušio….mrtav !
La muerto !
Tot !
Kaputt !
Brodarac !
MAMA JUST KILLED A MAN…
Život, nažalost, nije film !
U filmu bi mi moj kolega sigurno izdahnuo na rukama i tad bi ja, uz neku žestoku glazbenu podlogu, sa deset kung fu udaraca uništio Majku uz zaglušujuću eksploziju.
Ovako sam ga dovukao u vidokrug glavne kamere, a iz njega se, sirotog, toliko dimilo i toliko je smrdio na spaljenu gumu da su mi se oči napunile suzama.
Jadan moj dobri Luxone !
Dok nisi mene upoznao bio si isti kao Nataša Kampuš.
Zatvoren u mračnoj sobi bez zraka, godinama si ubijao čudovišta na Plejstejšnu, jeo čips i uzgajao hemeroide…
Ni drkat' ti se nije dalo….
Zahvaljujući meni danas imaš žene u malom prstu, i cure te s razlogom pitaju imaš li braće.
Koliko si samo udovica natjerao da skinu crninu…
Koliko ih je samo na vrhove vibratora zalijepilo tvoju sliku….
Srce će mi pući !
Zašto Bog uzima dobre ljude?
Do sudara sa Suncem ostalo je nekih 5-6 minuta !
Sasvim dovoljno !
Vidjet će Majka što joj spremam !
Išao sam prvi put u životu na centralno računalo i kurčevito ukucao ime himne koja će me ispratiti u vječna lovišta.
Iako je takve stvari obično radio moj kolega, mislim da ne mogu ništa zajebati !
Ukucaš ime pjesme i to je to !
Nisam budala !
Uzeo sam samokres i gurnuo ga duboko u grlo.
Nećeš ti, kujo, odlučivati o mojoj sudbini !
U ime moje Domovine, čija se budućnost zasniva na masovnom natezanju kožica, napuštam ovaj Svijet.
Već vidim kako o nama i našoj drskosti paraziti iz redova DHK-a pišu dirljive stihove, tamburaši će nas opjevati, Jadranka će me imati na brošu, neko komunalno poduzeće u Sinju zvat će se mojim imenom…npr. ispumpavanje crnih jama 'Igorovsky' ili vulkanizerska radionica 'Luxon le Peppe'…
Postat ćemo brandovi !
Stvar opće kulture !
Moj grob će biti pun zgužvanih limenki 'karlovačkog', opušaka od cigareta i jointa.
Domovino jedina !
Umirem uz zvuke ove himne !
Ako sam dobro ukucao…
BANG !
Post je objavljen 21.08.2011. u 10:12 sati.