Jučer ja otvorih blog
I skoro me trefi šlog!
Pomislih, ovo je greška
I to ona prava i teška.
Zbunjena, prvo mišem desno klikam,
Pa skrenem , na plavo prstom pikam...
Nema baš ni jednog starog druga mog,
A ni Malog Suncokreta, bloga osobnog.
Stanem, gledam, razmislim malo,
Ma, nemoguće da je sve nestalo.
Krenem očima polako, i bez panike,
Ha! I prvo ugledam meni drage slike.
Tu je more, zimnica, očale i mace,
Pa skužim da su to i sve stare face.
A tu ste, u novom ruhu svi oni dragi,
I razvučem među ušima osmijeh blagi.
U zraku mi još jedno pitanje visi,
Gdje si si, ako na čudnoj listi nisi.
I onda napišem staru priču neku,
Pa me uvrstiše u novu blogoteku.
U anketi zaokružim Ni ovo, Ni ono,
Što i mislim, manje više, baš iskreno.
Nisam ta koja strogo o novom sudim,
Ma gdje bila, muziku i priču nudim.
Kad sam jednom bila bloger mali,
Zavoljela sam one koji su mi više dali.
Svoje favorite u „povijesti“ čuvam,
Pa se puno svim listama i ne muvam.
Pjesnik nisam, niti je ovo poezija
Osobno, je uvijek moja kategorija.
I nije ovo neki žanrovski skok,
Nego samo mišljenje kroz srok.
Dugo sam već Suncokret mali,
I na Blog.hr-u ništa mi ne fali.
Cool, Fresh ili Almost cool lista,
Moja osobna, je doista, vazda ista.
Post je objavljen 20.08.2011. u 23:38 sati.