Zadnji post na ovom blogu objavljen je 1.3.
Ne znam jeste još svi tu koje sam prije čitala i koji su čitali mene...
Ne znam ni hoćete li me se sjećati. No dobro.
Što se sa mnom događalo?
Svašta.
Zadnji postovi su bili freak out prije mature, upisa na faks i to...
Iskreno, ubila sam se od učenja i još uvijek sam protiv te mature jer je skroz krivo organizirana, no dobro.
Upisala sam studij rehabilitacije i sretna sam zbog toga.
Namučila sam se ko kreten da bi upala jer je tražen faks, al uspjela sam.
Neki se dive što sam to upisala jer me to navodno čini jako humanom, dok drugi nemaju pojma kaj je to. Zove se još i defektologija ako se netko ovdje pita. Rad s osobama koje imaju posebne potrebe. Slijepi ljudi, intelektualno zaostali i tako... Ne mislim da sam zbog tog humana. Ako sam humana onda sam humana od uvijek, ne od kad sam upisala taj faks.
Izgubila sam najbolju frendicu. Zapravo, ona je izgubila mene. Nisam više mogla trpiti njene laži, izbjegavnje, točnije-ne njegovanje našeg prijateljstva. Okrećem očima dok ovo pišem. Ne vjerujem više da su prijatelji zauvijek. Nisu. Mama me to pokušavala davnih dana naučiti ali nisam joj vjerovala. Ironično je što bi se na jednu njenu riječ (oprosti)... Volim je nenormalno. Oprostila bi.
Dečko i ja? 3 godine veze, lančić oko vrata s pločicom na kojoj piše datum kad smo prohodali i naši inicijali. Danas idem kod njega. Cijelu noć skupa. Mijenjamo se..i on i ja.. Samo se nadam da ćemo se promijenit u istom smjeru ili barem na način da i dalje budemo kompatibilni. Volim ga. Jučer sam na kavi rekla frendici "Andrea, vidjet ćeš kad se zaljubiš.. Radiš stvari koje si mislila da nebi radila, misliš drugačije nego si mislila, govoriš stvari koje inače nebi i opraštaš. Opraštaš stvari koje si mislila da nikad nebi oprostila. Ljubav nije slijepa, ljubav je glupa. Ali kad je jednom imaš, ne znaš bez nje. Mi kolko god da jedno drugog izluđujemo, tolko ne možemo jedno bez drugog jer se obožavamo."
Glupa je osoba koja kaže da novci nisu bitni. Što sam starija to mi se više čini da ću uskoro plaćati kisik jer ga udišem. Kako se dogodilo da taj glupi papir tolko znači? Od 10. mjeseca moji roditelji će plaćati (samo za mene) 300 kn pokaz, recimo 200 kn mobitel, 400 kn ovak za hranu i to da imam na faksu budući da ću po cijele dane bit tamo i recimo da moram još neš kupiti...1000 kn mjesečno samo za mene. Sretna sam jer u menzi kod mog faksa ima vegetarijanski meni. Već sam mislila da bi mogla imati problema zbog svoje vrste prehrane.. Jedan obrok dnevno ću imati u menzi a onda snađi se.. Mislim da ću skrivečki u torbu trpat što se strpati može:)
Ovo je tako običan post da mi je smješno mislit da će ga netko pročitat. To je samo komadić mog života. Zapravo moje trenutačne misli. Ne znam što se sa mnom događa. Zbrkana sam. Misli su mi zbrkane. Zapravo sam dosta živčana u zadnje vrijeme ali ne pokazujem to. Ne želim da netko nastrada zbog nepoznatog uzroka moje živčanoče.
Post je objavljen 20.08.2011. u 23:02 sati.