Jučer je bio ok dan i onako, dosta sam rano zaspao, malo papački, ali što da radim, nije život samo ružiona, ali bio je zanimljiv, jedna mi je kolegica pričala kako je igrala tenis s kolegom i kako ima baš muški nastup. Isto tako, ne znam koji bi izraz bio prikladan, ali kolegica tu s bloga, bi mogao biti prikladan, je rekla kako sam muškarac s misijom. Heh, to je dobro rekla da sam s misijom, ali misija je nešto što čovjek radi predano, a još usto i muškarac. Uf, okolnosti u kojima se nađem u toj svojoj misiji su žešće od potrage za blagom na dnu mora. Tamo moraš znati tko si i što želiš i ako zaroniš, pa ostaneš bez daha, ostati priseban i izroniti. A svijet u kojem ja živim nudi izobilje nekih drugih izazova, uvijek se tu nađe neki stol za kojim moraš jesti, piti, nešto reći. Uvijek se možeš prejesti, što ostavlja jasne tragove, prepiti koje ostavlja dugoročne tragove ili nešto bubnuti, što nikad nećeš moć' promijeniti, jer nebitno o onome što kažeš to uvijek netko tumači onako kako misli da to izgleda ili kako mu se čini da to izgleda, uvijek se traži neki kontekst koji možda i nema veze s onim što si rekao. Tako je i na ovom blogu, ali ovdje, sva sreća, svi živimo te neke svoje pseudonime i ono što napišeš, takav si, kakav god bio. E sad, jesam li ja pravi muškarac i tko je uopće pravi muškarac. Ako izuzmemo genotip koji nas po svom kodu čini muškarcima, koji se razlikuju po tim nekim osnovnim značajkama, obliku tijela, boji kose, očiju, sklonosti afektu ili alkoholizmu, sklonosti debljanju, tu je i fenotip kojim okolina utječe na ono što jesmo. U toj formuli ima puno parametara i sada, koje je pravo mjerilo. Mislim da je ovaj drugi dio formule vrlo bitan, jer u kombinaciji s normama oblikuje čovjeka. Teško je sada reći da li postoji neki pravi ili praviji, da li je to neki vladar iz davnina koji je oblikovao cijeli jedan svijet ili neki junak iz stripa kojima sam se svojevremeno u svom odrastanju divio, što ja znam, ili dječak iz neke bajke kojih je bilo puno, pa su svi na neki način oblikovali moje poglede na svijet u to vrijeme. Ili možda neki lik iz književnosti kojega sam sreo na stranicama fantastične literature kasnije, uh, tu je bilo nekoliko njih. Pa onda još poslije, jedan mi je bio odličan, Thomas Lieven se zvao, evo, jednog sam i imenovao, taj je već bio bliži stvarnosti, ali to još nije stvarnost. U vrijeme dok sam još čitao, bilo je puno takvih nekih likova koji su utjecali na taj živahni svijet mašte koji svaki čovjek ima u svoje neko slobodno vrijeme. Mogu navesti i nekog tko mi je bio zanimljiv kao jedan od onih koji su stvarali sve te fantastične likove, Ernest Hemingway, on je bio čovjek koji je utjelovio sve to nešto, humanist, ratnik, ljubavnik, pustolov, čovjek koji je živio do krajnjih granica i na kraju kada više nije bio zadovoljan sam sobom uzeo je pušku i puc'o si u glavu. Ne znam tko još, J.R.R. Tolkien, povjesničar, koji je stvorio cijeli jedan svijet za svoju djecu, da ne spominjem one koji su činili stvarne stvari, oplovili svijet ili otišli u svemir. Znam i neke koji su u životu rekli 'ja ću biti to' i to doista napravili. Moj otac, koji je nikada nije 'odo po birtijama, bar za mog života, za ono prije ne znam, niti imam pravo kopati po tome, al' vjerujem da je bio pravi, nego je živio svoju obitelj, koji bi možda uživao u nekim drugim stvarima da nije bilo moje majke, mog brata i mene, a znam da je volio život i imao vrlo zanimljive interese. Kako god okrenuo, sada znam da nikada najvjerojatnije neću onako epski udariti po stolu ili učiniti nešto usitinu posebno, ja sam, ono, običan čovjek, imenica muškog roda, koji uživa u folkloru koliko to znam i mogu, jer to je ono što nas sve oblikuje. U svijetu u kojem je svatko faca na svoj način, ja želim samo svojim radom moći učiniti toliko da se moji mati i brat, pa i moji prijatelji ne osjećaju loše kada me vide. I s vremenom ću valjda moći reći, pa eto, baš nisam bio toliko beskoristan...danas popodne sam malko zaružio i sada se spremam izaći, subota je i sve to i ne želim da s tim izlaskom izgledam sad tamo kao neki koji fura neku macho spiku, nego želim normalno uživati u jednom izlasku....možda bih mogao sada sjesti i baviti se, ne znam, rješenjem svjetskog problema gladi ili energetike, ali to je za neke veće ljude, ja sam obični seljo koji se želi malko iživiti i vratiti se radnom tjednu....ne bi trebalo u tome biti ništa loše, mislim da to pravi muškarci znaju puno bolje od mene.......
..evo jedan glazbeni broj, malko pretjeran, možda i malko bezvezan, ali nadam, se blizu teme ovog nekog posta
Post je objavljen 20.08.2011. u 19:58 sati.