Pregled posta

Marketing

blues cutout

što je ono bilo? tuga, elem.

tugu nosim u neseseru, kao i sve ostale bitne stvari bez kojih ne možeš;
omiljeni parfem, ruž boje mesa, zveckave naušnice.

nasuprot, radost ne nosim sa sobom nikad.

mislim, to bi zbilja bilo glupo kad si obdaren tim bespotrebnim uradi sam umijećem
iz kategorije - dajte mi ispucani zupčasti remen i pločice koje stružu
(i ovo je sve prema istinitom jučerašnjem događaju),
a ja ću si brzinski stvoriti radost i iz toga.
a glupo je i generalno mislim, tegliti neku svoju radost naokolo, kad je možeš razdijeliti.
a još je gluplje vucarati je svijetom uz toliko radosti koja se jeftino nuđa na svakom koraku.
kom zatreba radosti treba se samo sagnuti i potrpati je u džepove - činjenica stoput provjerena s moje strane.
pa je moj odnos s radosti čisto utilitaran; uglavnom je uvaljujem okolo, kad sam sama gladna nahranim se,
nekad se i napucam baš do grla,
ali nedovoljno delikatna i perverzna ne vuče me da joj se sakrivena u ormar sa zimnicom odajem noću,
kao onim slojevitijim grijesima.


tuga, moja tuga... e ona je puno delikatnija stvar.
traži razloge koji nisu evidentni, traži vrijeme i koncentraciju i predavanje i sakrivanje i zataškavanje
i javno odricanje od nje
... i intimno odricanje od sebe.

ali ja sam uvijek voljela izazove.
za mene je nemoguće oduvijek baš mnogo mnogoznačan pojam.
i trudila sam se jako, trudila sam se svojski, iz petnih žila i glasnih žica...
ali danas mogu zadovoljno i mirne ah duše reći, da sam tehnike tužnog disanja razvila do savršenstva.
(ostajući bez zraka, za one koji žele probati - op.a.)

i u cijeloj mi je priči sam objekt tugovanja sve manje bitan,
jer u konačnici iskustvo pokazuje, (a ja sam svoje iskustvo godinama stjecala i debelo zaslužila)
da on na kraju uvijek postane potpuno nevrijedan i bezvrijedan,
i da sve ono zbog čeg sam jednom bila jako tužna na koncu konca potpuno prestanem cijeniti,
ono... potpuno.

ali tuga... e tuga je moj neprocjenjivi životni masterpiece.

trenutno - izgubljen.



pa eto...

dok ne riješim opisanu misteriju nesesera i dalje nanašam ruske pjesnike u torbi.
čitam dokono i čuvam mjesto za glavu.

jer prije ili kasnije... I'm gonna find my blues.



( tessa k od tesara)








Post je objavljen 20.08.2011. u 10:12 sati.