Hodali smo stazom prema nekom zaselku...
...bio je pust, bez svakodnevne aktivnosti, napušten, avetinjski...
...nama je odgovaralo iako nismo znali otkuda bi mogao zaštektat mitraljez, izroniti tenk, dignuti se prsa neprijatelja i s puškama na gotovs zapucaju na nas.
Imali smo dobre izviđače a i izvanrednog zapovjednika Gavrana. Tri dana je slao izviđače u izviđanje terene, pristupa, broj ljudi, raspored tehnike neprijatelja. Sve je to izvidio i htio na stolu prije nek što je obznanio da 3. satnija 4. Bojne 1. A Brigade krene u akciju.
...i tako smo hodali, mukotrpno, natovareni raznom opremom, nesigurno i očekujući pucanj, eksploziju, naredbu. Ništa se nije dešavalo u to rano-jutarnje vrijeme. Iz Dubrovnika zavriskale su sirene odavajući nas da smo krenuli u akciju. Svaki put je netko palio sirene kad su aktivne gardijske brigade krenule u akciju, zanimljivo.
Post je objavljen 19.08.2011. u 10:37 sati.