Marketing
NACRTANO PISMO i NEZATRAŽEN POLJUBAC
Stajao si...u ljetnoj treperavoj poslijepodnevnoj sjeni,
dugih nogu naslonjen na kiosk iza moje zgrade,
raščupan dječak s velikim crnim loknama,
sanjivih očiju ispod dugih, dugih trepavica.
Htio si me poljubiti, znala sam.
Pa sam umirala od straha,blago rečeno.
Nekoliko dana prije toga,
netko mi je predao tvoje pismo,
prvo ljubavno pismo koje sam dobila u životu,
i posljednje koliko se sjećam,
al pisma se mogu pisati na svakojake načine, pa ne žalim.
Nacrtano pismo, jer divno si crtao, neobično zrelo za svoju dob.
Nacrtano pismo bilo je način da mi pokažeš sviđanje.
Dječji osjećaji. Djeca znaju voljeti. Jer znaju voljeti sebe.
Imam ga. Još ga čuvam.
Kao što čuvam sve ono lijepo što me ikada taklo.
Pohranjujem duboko, na dno moga mora,
poput drage relikvije.
Uspomene mi nisu prašnjave, jer ih redovito glancam.
Ogledam se u njima, da li sam se i koliko promijenila.
Čudio si se jučer mome sjećanju.
Živom kao da je bilo jučer.
Sjećanju koje je nastavilo živjeti nekim svojim životom.
A mislio si da tamo više nitko ne živi.
Jer bilo je prije toliko i toliko godina.
Ali..mi nismo nikuda otišli da bismo se morali vraćati....
Slavili smo do ranojutarnjih sati naše djetinjstvo.
Nezatražen poljubac koji ti nisam dala.
Možda zbog njega i sllikam, rekao si.
Možda si u tim ženama koje slikam, ti.
Obasjan radošću, rekao si.
Mojoj najboljoj prijateljici
nekoliko godina kasnije,
rekao si kako ne možeš zamisliti da se s nekim ljubim,
da sam s nekim bliska.
A stajao je taj poljubac,
neizgovoren,
nijemo i jako,
utisnut na titraju zraka sunca tog našeg ljeta.
Iluzije koje si gradio o meni i bojao ih se dirati,
krhke poput porculanske figurice.
Svoje poglede skrivene ispod dugih trepavica,
moje trepavice koje nikada nisu bile dovoljno duge,
da bi sakrile i utišale moju privrženost.
Ganutljivo nenametljivo dijelio si me s drugima,
s godinama,
gledao me plačnu i slomljenu,
ludu i prkosnu,
gledao me kako rastem.
Poznavao si me. Onakvu kakva jesam.
Sve ovo dalje čisto je odrastanje, odljubljivanje od života.
Trenutak čarobnosti,
i već nam se niže tisuće pitanja bez odgovora,
čuđenje nad pronađenom bliskošču.
A što ako se poželimo i dalje viđati...
A što ako....
danas radim fajitose i nazdravljam toj ljubavi....
ganuto, od jutra..
ajde, daj, vodi me na svoju planinu...
daj, putujmo....slikajmo, plešimo, pišimo...
zaljubljujmo se u život...
ponovno...
daj.....
Post je objavljen 19.08.2011. u 12:30 sati.