Marketing
Let, leti...
Let, leti...
Jutros sam se probudila u bestežinskom stanju. Cijelo jutro lebdim iznad kreveta i ušima kontroliram let. Sva je sreća što klima radi i što su balkonska vrata zatvorena. Ne bi me čudilo u suprotnom da sam aterirala na pločnik ispred “Gospe od Kauflanda“.
Mogu misliti kako bi me dočekao don Ante. Onako gola, bez metle možda bi pomislio kako sam ga došla odvesti na onaj drugi svijet. Ništa čudno, jer malo - malo spominju se susreti u prošlosti sa NLO-ima. Sa Zmajevima. Za razliku od njih, ja sam poznata. Tukac me uvijek predstavi nepoznatim sa standardnim :
- Ovo je moja bolja polovica, supruga, od milja, Tukica. I to mi ne smeta. Samo spominjanje „milja“ može me baciti u „bed“. Pomislim na bahatog, bogatog, drčnog Horvatinčića, ubojicu dvoje nedužnih Talijana u sudaru njegovog broda i njihove jedrilice. Voziti četiri puta brže od dopuštenoga, 20 milja unutar zabranjenog pojasa, ne može se drugačije okarakterizirati.
Hrvatska je na svakom koraku suočena sa neprimjernim ponašanjem bogatih “El bahati“ struktura...A, sve goli katolik. Vjernik... Goli nježnik. (Ljepše je –goli kurac da prostite).
I svi ONI kad im se dogodi nešto što nisu planirali znaju reći:
-Nije Majke mi do mene. Nisam bogami kriv. Viša sila. Sredit ću JA to..I moja firma...
-Maaaamićuuu! -Maaaamićuuu!..
Vlasnici RNK Split braća Žužul preko noći dadoše nogu prvom treneru Kataliniću s porukom:
-Morali smo ga otpustiti kako bi spasili Europu. Jadna je Europa koju „spašavaju“ braća od Imotskog.
Dok još ima nade za spas Europe, Hrvatska nema čemu da se nada.
Banke su u rukama tuđinaca. „Švicarci-kreditni obveznici“ u rukama banaka i lihvara.
Neovisnost & nekretnine u raljama Vatikana.
Oporba sa Zoranom Milanovićem na čelu u procjepu između „činiti & čekati pad jabuke vlasti iz ruku Jadranke,"feik" Japanke, što je nebitno...
Ne/radnici na burzi za nezaposlene s rukama u međunožju.
Jedina utjeha koja preostaje malim Napoleonima je ruka u šlicu hlaća. Najjači je onaj koji ima najjači argument u ruci.
Ex radničkoj klasi ionako jedino preostalo zadovoljstvo je samozadovoljavanje...
Lebdim između priče & muka. Tišine.
Hoću izaći. A prozori su zatvoreni & uz to mi Tukac kaže: -Zmaju, Tukice moja, ne naginji se kroz prozor!
ESC... EXIT...Ima, izać*...
Vrijeme, vreme, vrime je za dobru pjesmu. Masline su neobrane...
Post je objavljen 19.08.2011. u 07:10 sati.