Marketing
Sv. Ljudevit Bertran
Spomen dan 9. listopada
Današnji svetac je zaštitnik dominikanskih novaka i novakinja. Rođen je 1. siječnja 1526. u Valenciji, u španjolskoj pokrajini Kataloniji, od plemenitih i pobožnih roditelja. Protiv očeve volje, sa 16 godina, napustio je očinski dom hoteći ući u samostan sv. Jakova.
Premda je bio vraćen kući i odbijen kad je htio ući u Red propovjednika, potajno se približavao samostanskom kapitulu i slušao opomene.
Konačno su mu dopustili obući habit Reda 26. kolovoza 1544. iako su se roditelji još protivili. Svom se snagom trudio oživotvoriti savršenu sliku brata propovjednika te je tako postao ostvarena "ideja" Reda i uzor novacima koji su mu bili povjereni.
Ujedinjujući strogost življenja s apostolskom revnošću za širenje vjere, isposlovao je dopuštenje da pođe u daleke krajeve Amerike, u današnju Kolumbiju, stoje 1562. i ostvario.
Ondje je proveo sedam godina, odlučno se zauzimajući za urođenike. Mnoge je od njih priveo k svjetlu Evanđelja; dok je govorio svojim jezikom, oni su ga čudesno shvaćali. Upućivao ih je u uljudbeno ponašanje i branio od ugnjetavača, hrabro nastupajući protiv konkvistadora, na što ga je poticao Bartolomej de las Casas.
Vrativši se 1569. u domovinu, apostolskim se službama sav posvetio obnovi kršćanskog i:\ničkog života, još odlučnije nastojeći oko svetosti kojoj je glavno obilježje strah Gospodnji.
Preminuo je Valenciji 9. listopada 1590. Klement X. ubrojio ga je 12. travnja 1671. među svece. Njegovo tijelo je 1936., za vrijeme građanskog rata, bilo spaljeno.
Sveti Ljudevit Bertran zaštitnik dominikanskih novaka i novakinja
Iz Rasprave svetoga Ljudevita Bertrana, prezbitera, O dostojanstvu apostola i apostolskih propovjednika
(Obras y sermones, Valencia, 1973., str. 165-166)
Ovo je moja zapovijed da ljubite jedni druge.
Ovo čitanje Evanđelja dio je onog božanskog govora što gaje Otkupitelj izrekao svojim učenicima poslije Večere, kad se od njih opraštao odlazeći u smrt.
To im je bila utjeha kojom ih je Božja Mudrost htjela utješiti u njihovoj žalosti zbog njegove odsutnosti, naime: dajedni drage ljube, jer je ljubav velika utjeha potištenima koji se međusobno ljube i pomažu. Ustanovio je sakramenat da ih okrijepi; obećao im je dolazak Duha Svetoga i svoj zagovor kod Oca, i konačno im je dao ovaj lijek, tj. da jedni druge ljube i jedni drugima čine dobro.
Ova pak ljubav koju zahtijeva nije od male važnosti jer je ona težište svega kršćanstva. Stoga je zahtijeva s više razloga.
Najprije, treba ljubiti, jer je to dužnost. Ljubav se uzvraća ljubavlju. Budući da sam vas s tolikom ljubavlju ljubio te sam i život svoj položio, na tu moju ljubav treba uzvratiti ljubavlju, a to biva vašom međusobnom ljubavlju. I drugim razlozima dokazuje da nas je ljubio.
Najprije: Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje.
Zatim, izabrao nas je za uzvišenu službu: Ja izabrah vas iz svijeta... da idete i rod donosite.
Treće, obećao je: Što god zaištete od Oca u moje ime, dat će vam.
Pa da vaše držanje bude mjerilo, zaključuje onako kako je počeo: Ovo vam zapovijedam da ljubite jedni druge. Za sve ono što sam za vas učinio, tražim samo ovo: da ljubite jedni druge.
Nema ni jednog mjesta u Evanđelju gdje bi Krist toliko pozivao na ljubav kao ovdje, jer toliko želi da ljubimo jedni druge, i to zahtijeva kao dužnost jer smo to dužni po pravednosti. Iz pravednosti smo dužni ljubiti bližnjega jer nam je Krist tu ljubav stekao i za nju dao ništa manje nego svoju ljubav.
Naposljetku, Krist je u Evanđelju naznačio tri vrste prijateljstva.
Prvo je prijateljstvo Krista prema ljudima. A dokazuje daje to pravo prijateljstvo jer mu ništa ne manjka da to bude: naime, život je svoj položio
(za ljude), otkrio im je tajne, i dat će nam sve što god zatražimo, kao pouzdani prijatelj koji ne može ništa uskratiti.
Apostolima se na osobiti način pokazuje pouzdanim prijateljem jer im je povjerio tako uzvišenu službu - tj. spašavati duše - a njezin plod zacijelo ostaje zauvijek.
Druga je vrsta prijateljstva međusobna ljubav između čovjeka i čovjeka. Tu pak ljubav i prijateljstvo zahtijeva na osnovi pravde i dužnosti; on nas je, naime, zato ljubio da jedni druge ljubimo pravom ljubavlju i iskrenim prijateljstvom.
Treća je vrsta prijateljstva prijateljstvo ljudi s Bogom, a to znači u duši se odlučiti da se njemu pokoravamo te da činimo što nam on zapovijeda: Vi ste prijatelji moji ako činite što vam zapovijedam.
Kako bismo to dobro shvatili, potrebno je imati na pameti da postoji prijateljstvo višega s nižim, jednakoga s jednakim i nižega s višim. A budući da je prijateljstvo priopćivanje dobara, to priopćivanje se u spomenutim prijateljstvima događa na različite načine.
Prijateljstvo višega s nižim znači priopćavanje dobra, kao što kaže Isus: »Sto god zaištete Oca u moje ime, dat će vam. Ja sam vam dao svoj život, svoju krv i tako odličnu službu da obraćate duše.
Prijateljstvo među jednakima znači međusobno dijeliti dobra, uzajamno se ljubiti i pomagati. To znače njegove riječi: Ljubite jedni druge kao što sam ja ljubio vas.
Prijateljstvo nižega s višim jest posluh i služenje. To znače njegove riječi: Vi ste prijatelji moji ako budete činili što vam zapovijedam.
Post je objavljen 09.10.2011. u 00:03 sati.