Ponekad vam treba perolaka literatura radi razonode i ispunjavanja dokolice. „Lost for Words“ je upravo takva knjiga, s dovoljno dimenzije da ipak ne bude plitka poput tanjurića za kolače.
Daisy je pomoćnica urednika u izdavačkoj kući i njezin je zadatak čitanje rukopisa koji stižu u tzv. „slush pile“: hrpu djela nepoznatih autora koji milom ili silom žele postati „the next big thing“. Nade da će takvo djelo zalutati u „slush pile“ svakim su danom sve manje, no izdavačka industrija puna je anegdota u kojima se dogodilo upravo takvo nešto.
U njezin ured kao privremeni radnik stiže izvjesni Elliot, zgodan momak s kojim se ona odmah sprijateljuje. Ipak, ne razmišlja o Elliotu „u tom smislu“ jer je emocionalno zauzeta vezom-nevezom s literarnim agentom Milesom. Jednog dana na poslu Daisy otkrije prvi dio romana koji je odmah zaintrigira. Javi se autoru i ponuka ga na pisanje daljnjeg tijeka radnje. Ali autor želi otkriti vrlo malo o sebi, izbjegava susrete i ne želi se sastati... sve dok roman ne bude dovršen.
Ono što me privuklo ovoj knjizi upravo je činjenica da se radi o svijetu knjige i izdavaštva (u svojim najblesavijim maštarijama ponekad sam se nadala da ću jednog dana raditi upravo u takvom svijetu; no za to bih vjerojatno trebala otići u Ameriku, jer mi se, barem izvana, čini da je naša izdavačka industrija ponešto drugačija, manje romantična i zatvorenija od svjetske), te činjenica da između ostalog govori o procesu pisanja knjige (čemu sam se ponekad također nadala u svojim najblesavijim maštarijama).
P. S. Ove knjige, koliko znam, nema u prijevodu, ja sam je čitala u izvorniku kupljenom kod Algoritma.
Post je objavljen 29.08.2011. u 16:16 sati.