Danas vam donosim nekoliko novo-starih linkova od kojih neki pripadaju blogosferi, a drugi generalnom internetu.
Kao prvo, vjerojatno ste već vidjeli kod Mhsvabice na blogu, u njemačkom gradu Karlsruheu postavljeni su javni ormari za knjige. Ovi stakleni ormari, kako izvještava Mhsvabica, ispunjeni su različitim naslovima, a prolaznici-potencijalni korisnici, ovlašteni su razgledati, posuđivati, uzeti (i ne vratiti), donijeti vlastite knjige koje žele podijeliti s drugima i slično. Čini mi se kao strašno jednostavna i zgodna ideja koja od čitavog svijeta pravi ugodni mali čitateljski klub, ali koja se uvelike oslanja na dobru volju nepoznatih ljudi. Mnogi komentatori na ovom postu, pa i ja, izrazili smo sumnju da bi takvo nešto opstalo i kod nas. U svakom slučaju, evo linka na taj post, koji je osim teksta i krasno fotografski ilustriran. A Mhsvabici dugujem i odgovore na pitanja iz njenog posta:
1. Kod nas ne postoji slična stvar, po mom osobnom saznanju; najbliže tome su knjižnice u koje se može besplatno učlaniti. I kiosci, koji se svakog dana sve više pretvaraju u priručne metalne knjižare. Ali dakako, u kioscima knjige nisu besplatne.
2. Kad bi se to pokrenulo, ja bih najviše glasala da to bude u hrvatskom gradu kojega njegovi građani vole, jer bi mi se srce paralo da prolazim pored takvog jednog ormara, a da su ga u gluho doba prethodne noći devastirali kakvi huligani ili vandali. Mislim da ne bih podnijela da vidim poderane knjige kako leže u blatu.
3. O da, voljela bih takav ormar s knjigama u svom gradu (odnosno u svim gradovima kojima se trenutno krećem)
4. Mislim da sam knjigama odana već čitav život i mislim da su mi već predstavljale gotovo sve u životu: izvor zabave, životnog suputnika, sredstvo edukacije, način da pobjegnem od vlastitog (tada možda nesređenog) života, način da si skratim vrijeme i unesem nekakvu drugačiju dinamiku u život...
BOOKS FOR FREE iliti BESPLATNA ULIČNA KNJIŽNICA
Nadalje, guglajući tako dok sam se za potrebe jednog komentara pokušala prisjetiti knjige Željke Giljanović pod naslovom „Banana split“ (nisam je čitala, ali je Mozaik knjiga u svojim katalozima uvijek hvali kao eminentan primjer hrvatskog chick-lita), naišla sam na jedan blog koji sam očito nekako mimoišla (ili sam pisala o njemu, ali ga nisam nikad dobro proučila). Radi se o blogu Knjiga za plažu koji je nastao na blogosferski pandan takvoj kolumni u Glasu Istre, autora Davora Šišovića, istaknutog kulturnog radnika na području Istre i diljem cijele Hrvatske, koji je poznat blogosferi i kao autor bloga Bookaleta. Autor preporučuje gotovo isključivo noviju domaću prozu (za razliku od mene koja eto, svaštarim) s laganim akcentom na spekulativnu fikciju te prozu o Istri. Poberite preporuke na linku dolje.
KNJIGA ZA PLAŽU
A sad dalje bespućima interneta: nedavno sam dobila link koji ste možebitno svi već vidjeli, no nije naodmet ponoviti zgođušne stvari, poput 30 najgorih uvreda autora autoru u povijesti književnosti. Svi ljudi imaju perverznu potrebu čitati o neugodnostima i skandalima slavnih, pa ni čitatelji nisu iznimka u tom smislu; a ni pisci nisu iznimke od drugih slavnih ličnosti kad treba primiti uvredu, a također je udijeliti. Danas se čini smiješno da bi se netko okomio na Jane Austen, Jamesa Joycea ili Trumana Capotea, ali njihovi suvremenici nisu imali toliko milosti prema njihovim djelima. Ili su samo nastojali biti duhoviti.
30 HARSHEST AUTHOR-ON-AUTHOR INSULTS IN HISTORY
Imam još nekoliko zanimljivih linkova, no o tome drugom prilikom, knjige me čekaju!
Post je objavljen 28.08.2011. u 15:43 sati.