Sjedim i razmišljam.
Imam slobodnog vremena, ustvari nemam, ali imam. Ima puno pametnijih stvari koje bi mogla sada raditi, ali ne...
Dopustila sam samoj sebi da napravim tu "rupu" u vremenu i da se ubijam mislima, iako sam si milijun puta rekla da to ne smijem raditi.
Načisto se volim!
Stvarno se volim!
Ironično naravno!
Zanima me šta je to toliko mazohistično u meni da volim sama sebi nanositi bol.
Svjesna svega opet se upuštam u iste stvari!
Mazohist srcem i dušom!
Zanima me dali ću se ikada u životu odreći toga!
Osloboditi se te nesvjesne potrebe da se osjećam bljak, jer to je očigledno to! Uvjerena sam da ja to problem u mojem slučaju!
Jučer sam imala moj trenutak sa Kikijem!
Trenutak kada se nas dvoje pogledamo u oči i kada ga zagrlim i mazim!
Dosta toga smo prošli zajedno. duga je naša povijest. Ali... dosta je i tužna!
Žao mi je!
Post je objavljen 18.08.2011. u 11:11 sati.