Unatoč šarenoj naslovnici, ovo nije chick-lit (ponavljam: OVO NIJE CHICK-LIT!). Ovo je „roman s ključem“. Naime, autorica, koja je radila na CNN-u, a potom prešla u Odnose s javnošću Miramaxa, te potom u njihov Odjel marketinga, piše o djevojci Karen Jacobs, koja je dala otkaz na CNN-u da bi radila u tzv. Glorious Pictures, filmskom studiju koji vode braća Tony i Phil Waxman (u stvarnosti, Miramax vode braća Bob i Harvey Weinstein). U tijeku romana tračaju se Woody Allen, Robert de Niro, Cameron Diaz i drugi (iako moram priznati, da s obzirom da nisam upućena u insajderske priče, uopće ne znam o kojim se likovima u ovoj knjizi radi).
Ja sam napravila grdnu grešku kad se prije čitanja nisam informirala o kakvoj se knjizi točno radi, nisam pročitala korice i nisam pogledala bilješku o piscu. Stoga sam je čitala kako bih čitala i bilo koji drugi roman (a morate priznati, iako život piše romane, romani koje piše isključivo život ispadaju... nekako asimetrični i nezgrapni), zbog čega sam zapravo ostala razočarana što ovaj „roman“ ne slijedi klasičnu strukturu romana „uvod-zaplet-vrhunac zapleta-rasplet-epilog“, već kao da se iz poglavlja u poglavlje autorica nastoji literarno osvetiti lošim poslodavcima (a lošega je bilo: od vikanja, vrijeđanja, do tihe mise, izmišljenih poslova, poniženja, rada od jutra do sutra, (ne)kolegijalne konkurencije, do prelaska u Odjel marketinga u kojem su je samo preveslali i otpustili), nabrajajući što su krivo ili loše učinili, zbog čega ih javnost treba osuđivati i slično. Zbog toga je središnja nit priče izrazito tanka, fabula je trpjela na račun tračanja, a zapravo ništa značajno ne saznajemo o autorici, odnosno glavnoj junakinji – koja je njezina motivacija da se odrekne posla na CNN-u da bi bila pomoćnica voditeljice odnosa s javnošću u filmskom studiju; u konačnici, što ju je to iskustvo naučilo? Sve su to pitanja koja su ostala neodgovorena. Muškarci koji se pojavljuju u njezinu životu tijekom čitanja knjige nestaju kao loose ends, pa čitatelj i na tom polju bude pomalo... nezadovoljen, da se prosto izrazim.
S mojim mišljenjem se slažu kritičari na Amazonu (bude mi lakše kad kod čitanja knjiga shvatim da ne otkrivam toplu vodu – zbog toga sam, uostalom, i pokrenula ovaj blog, radi grupne terapije), iako osobe koje su kupile knjigu putem Amazona u većini tvrde da su uživale u njoj i da je činjenica da knjiga ne slijedi tradicionalnu formu zapravo osvježavajuća. Kritičari uspoređuju ovu knjigu s „Vrag nosi Pradu“, s obzirom da im je zajedničko da razotkrivaju unutarnje tajne određene industrije i govore o slavnim ličnostima pod pseudonimom.
To samo podupire vječnu tezu da su ukusi različiti, te da svaka medalja ima dvije strane, pa sam stoga i svoj blogerski zadatak ograničila upravo na to da vas upoznam s glavnim premisama knjige, a na vama je da sami donesete odgovor na vječno pitanje: čitati ili ne čitati.
Blogeri kojima bi se mogla svidjeti ova knjiga: marchelina, Elle Woods Gone Brunette, modesti blejz, luki...
KRATKA PREPORUKA:
„Blizanci iz TriBeCe“ je roman-prvijenac autorice Rachel Pine, a radi se o knjizi u kojoj se razotkrivaju unutarnje tajne poslovanja filmskog studija (u stvarnosti: Miramax) koju vode braća Waxman. Glavna junakinja Karen Jacobs zaposlena je na radnom mjestu pomoćnice voditeljice odnosa s javnošću, i pitanje je koliko može izdržati zaposlena u takvom paklu.
Post je objavljen 23.08.2011. u 11:06 sati.