Dilema. Pokušati nešto s njima, makar, rekao sam, nisam uopće bio zadivljen. Ne zapravo s njima, refleks, misao, je bio eventualno s jednom od njih. Ljepša je opet, bar naizgled, znatno nedostupnija, a imam samo četiri dana. Niti je baš toliko ljepša, ipak su blizanke. Ili je besmisleno uopće, hoće mi popuniti dane, ali unaprijed moram znati da ću lagati na kamare, uvijek u tako kratkom vremenu treba koješta strpati u ograničeni prostor, što automatski proizvede zapravo pretjerivnje, potrebu za neprirodnim intenzitetom. Igre, mislim!
Opet, sva mi čula i iskustva govore da te mačkasto zelene oči i blještavi zubi što ih nastoji stalno pokazivati, govore o mogućnosti, otvorenoj mogućnosti, da nešto učinim Specifično protezanje na ručniku, zaticanje kose iza uha, trunčicu predugi pogledi, malo više pažnje nego li se obično pridaje uobičajenom mlaćenju prazne slame na plaži, malo preglasan smijeh na moje prosječne šale. Poneki slučajni dodir na kavi.... Drugo, ona je vrlo pametna, vrlo je oštar um iza te nasmijane fasade, tu me nije niti malo prevarila. Siguran sam da štošta čita u mojim očima, rekli bi igrači biljara, "vidi treći potez" samo jednim pogledom na stol. I s guštom se poigrava. Ne zločesto, ali se poigrava, samnom i sa sobom, kadikad i sa sestrom.Što mi je kompliment. Uvijek su me impresionirale, jako zanimale, pametne žene. Nekako kao da je bitka neizvjesnija, eventualni "poen" znatno draži. Nekako kao da čista ženstvenost tada dolazi u prvi plan, kao jedina razlika među nama. Kada ne može proći niti jedan prosječan štos, nema navođenja, manipulacije, nego baš dobar osjećaj da sve zna i svejedno baš hoće mene, da mi bar podjednako, ako ne često i uspješnije, viri u misli, koliko ja nastojim njoj. Kao da se igraju zapravo dvije profinjene Igre, birati i biti biran istovremeno...tako nekako!
Dobar osjećaj i stoga što su takve žene posve svjesne sebe, svoje vrijednosti i mogućnosti, svih svojih opcija, a opet....
No da, shvatili ste, nisam odolio !
Došle su, točno kao sat, na svoje staro mjesto. Ja sam bio metar-dva bliže nego običavam, u hladu između dva tamarisa. Mogla je staviti ležaljku u preostali prostor, njihov proteklih dana, ili izabrati neka druga dva tamarisa. Posljednji test....
O, danas ste nam bliže, dakle nismo bile jučer sasvim dosadne?
Niste, nikako, mada ste zapravo vi došle bliže meni, ja sam tu već duže....he,he,he...ali ionako ima mjesta za sve, ne?!
Pa da, ja bar svagdje stanem, ha,ha,ha....I namjestila se dvadesetak centimetara od mene.....
Pa dobro.....
Kavu smo pili sami, seka je baš tada morala otići nekamo. Ali su mi od njezina prijekornog pogleda seki znatno narasla krila. Valjda blizanke znaju...navodno bar!
Puno se misli, ispipavajućih, dvosmislenih, duhovitih, a onda iznenada i sasvim ozbiljnih, sudarilo u zraku na toj suludo dugoj kavi.
Moji već zacijelo ručaju, znate....znaš, zapravo...takav je dogovor, ha? Neće biti oduševljeni što me nema i kada sam kratko doma. Opet baš mi je brzo prošlo vrijeme, zanimljiv si mi, primjetio si i sam već, ha, ha,ha,ha....Sada bi me Viki ubila pogledom da me čuje, ali što ću....
Znači da pristaješ da se i poslije nađemo, pridvečer na rivi, kada se vratim iz ribolova, vađenja parangala.
Ribolov...nikada neću shvatiti, ali da, svakako bih voljela nastaviti ovaj razgovor.
Večera? Poznajem ljude u jednoj prvoklasnoj konobi....
Možda, vidjeti ćemo. Svakako kasnije, ne dolazi u obzir da propustim i maminu večeru, pa će mi svakako trebati neki razmak. Ali volim fino jesti, mada se ne bi lako pogodilo, je li?!
Po čemu to, pa savršena si u badiću, a ionako je muškarcima teško skrenuti pogled s očiju i osmjeha!
Mda...a i ne vuče ga baš dekolte, ha,ha,ha....Pa dobro, dakle oko 9, već ćemo se nekako pronaći na ovih naših stotinu metara rive....
Puno bi bolje bilo da sam je tako upoznao, u bijeloj prozračnoj, umjereno mini haljinici sa srebrnkastim vezom niz oba boka, posve otvorenih leđa i srebrnim cipelicama, savršenom plavom frizuricom i maestralno našminkanu. Ne bih razmišljao....
I pogledi uokolo su to potvrđivali.....
Veselo se nasmiješila i nagnula malo glavu u stranu kada me je ugledala.
To si zbilja ti, pa ja sam već prošao jednom ovuda, učinilo mi se da jesi, ali naprosto nisam odmah povezao. Samo me osmjeh vratio da pogledam opet....Prelijepa si večeras...to je kao neka magija, ha?!!
Aha....i nestati će u ponoć ! Ma daj, neugodno mi je koliko samo pretjeruješ.
Hajde, uhvati me pod ruku, neka malo pate ovi uokolo što te proždiru pogledom.
Ma daj.....
Ali me jest uhvatila pod ruku, ne samo ovlaš prebacila ruku preko moje, nego me baš uzbudljivo primila za podlakticu.
Nego čuj, da nešto razjasnimo. Molim te nemoj se ljutiti, vjerojatno sam nepravedna, ali moram pitati...predugo imam sestru blizanku, ljepšu sestru blizanku, točnije. Ti nisi imao na umu išta takvoga, ha, nešto sa blizankama, objema sestrama, tako nešto??? Ježim se od tih ideja, znaš?!?
Isuse, odakle ti to? Niti na kraj pameti....Pa ja ne volim niti razmišljati o bilo koje dvije žene istovremeno, ne mogu.... Samo sam nastojao biti ljubazan jučer prema Viki. Zbilja si krivo protumačila što!
Ma ne, oprosti, nisi ti ništa loše učinio. Zar bih sada bila ovdje da jesi?
Samo sam imala previše puta priliku čuti takve ideje, aluzije. I to me živcira, nervozi, možda često i bez veze, ali.....Zbilja se nemoj ljutiti, trebalo mi je da to znam, jasno i glasno!
Kasnije, kada smo skrenuli s betona prema plaži, prvo je skinula srebrne sandalice, a zatim me uhvatila oko struka gotovo istovremeno kada je osjetila moju ruku oko svojih ramena. I pogled je digla, zabljesnula me bisernim osmjehom na mjesečini, čim sam stao i privukao je sasvim k sebi. Sasvim prirodno mi je ponudila zatim svoje usne, razigrani jezik, topao stisak vrućih malih grudi i napetog trbuha. Podizala se na prste i spuštala naizmjence, milovala me čitavim tijelom, tako znalački i željno da su sve ograde same od sebe padale.
Sjećaš se, šaputala je s jezikom povremeno u mom uhu, da je ovo samo čarolija, da će nestati u ponoć, ha?!
Pa što, gdje je još ponoć...a i ne možeš znati sigurno s čarolijama, možda ja uspijem kako utjecati na tu tvoju, možda imam bolju?
Bahati smo znači, ha, pa dobro, vidjeti ćemo, možda.....
Kada su mi ruke skliznule na guzu samo je nešto jedva čujno promrljala, možda joj je jezik malko divljije zaigrao, a možda mi se samo učinilo...oboje.
Ali je sasvim sigurno vješto poskočila i uhvatila me nogama oko struka čim sam kliznuo rukom pod suknju, obuhvatio joj malu, napetu guzu, počeo prebirati prstima po paučinastim gaćicama, zalaziti ispod njih. To je prednost malih žena...mogao sam je kao od šale držati tako, nesmetano se mogla polako i preoračunato pomicati po njemu ispod tankih hlačica, naizmjence mi duboko zalazeći u uho i ljubeći me nesputano, sigurno, znalački....
Jesi se nadao da nemam ispod baš ništa....priznaj, jesi li razmišljao o tome.....ja bome jesam....i uopće nisam sigurna što bi bilo da Viki nije bila u sobi...znaš? Bila sam nestrpljiva.... mora da imaš zbilja neku magiju......dugo već nisam o nekome razmišljala s toliko topline u trbuhu...Sinoć dok sam zaspivala mislila sam o onome što si govorio, zamišljala, kako bježim s posla i kako me čekaš negdje nestrpljiv, uzimaš odmah na vratima, jer ne možeš čekati....
Spustim ju tako da mi haljina ostane u rukama, prevučem joj je preko glave, a ona mi zavuče ruke pod maju, krene prema grudima, zaokruži dlanovima, pogleda me s vragolastim smješkom i podigne maju koliko je mogla. Ostatak sam obavio sam, a ona se već bavila mojim remenom i gaćicama, spustila ih istovremno i u istom ga pokretu, sagnuta, dodirnula usnama, zatim jezikom, pa ga pustila da joj sasvim klizne u usta. Guza joj je izgledala prekrasno, tako savijenoj u struku, napeta, uzbudljiva, s malim titrajima mišića kako se podizala i spuštala. Gaćice su joj blještale na mjesečini u krasnom kontrastu s tamnim guzovima i leđima pod mojim prstima. Znala je sve tajne, ruke i jezik bile su joj posvuda gdje baš treba. Sama ih je skinula u koraku, kada sam je poveo u plićak, bacila prema haljini i mojoj odjeći na pijesku. Već se spuštala na žalo, prvo klekla, a zatim se dražesno izvila i spustila na guzu u vodu, šireći istovremeno bedra, pozivajući me nedvojbeno, i njima i čvrstim povlačenjem za ruku. Lako sam, jednim potezom, ušao u nju, osjetivši tek val njezina tijela kako se diže, ljulja, namješta mu se....možda i neki uzdah, neko mrmljanje bez značenja. Čvrsto je pritiskajući, poželio sam na čas stati, razgledati ju, tako uzdrhtalu, napola prekrivenu morem, ali nije dopustila, samo je krenula u pakleni ples guzom čvrsto mi zabijajući pete na početak kičme. Imao sam sve do tada neke planove...ideje, kako ću je polagano izluđivati, promatrati, ljubiti, voditi kuda želim, razgledati sa svih strana, iskušavati....Ali nije dopustila, niti približno, sama je pokrenula ritam, uzburkala more uokolo, uzimala me nevjerojatno divlje za tako sitno tijelo, izravno i brzo vodila prema oblacima...ili točnije zvijezdama u ovoj vedroj, toploj noći....
Slijedeće čega se pouzdano sjećam bio je njezin, opet napola šaljiv glas, iako još vrlo isprekidan, ubrzan, kada sam pokušao ustati, ukopavajući koljena u pijesak.
Ti si malo luid, je li, skoro si me utopio.....hej, da se nisi usudio maknuti odavade gdje jesi, samo mi stavi ruke pod glavu, drži me iznad mora i ne miči se....
Čaroban je način kako nas je more hladilo sporim, malim, valovima, dok sam je polagano, opušteno, ljubio u oči, usta, i nabrekle bradavice na malim, skoro dječačkim grudima, sve vrijeme sasvim pouzdano, duboko, ukopan u nju, vezan njezinim nogama oko struka.
Znao si, je li da si znao, najkasnije kada si me ugledao onako dotjeranu, da ćeš noćas dobiti sve što poželiš? Viki uvijek govori da sam tako prozirna...
Paa....kao prvo mi se nekako čini, mada sam jako oduševljen time što sam dobio, da si i ti uzela ponešto, da smo nekako više mijenjali štošta, nego sam samo ja dobio, ha?!
Ha,ha,ha,....opet se bahatiš....
Nikada ne možeš baš znati, ali da, jesam se jako ponadao da ću te dobiti tako lijepu noćas. Ako baš hoćeš...još jučer su tvoji pogledi, smijeh, neki detalji, govorili da te zanimam....Igra...tako nekako, ali moglo je ispasti i da se samo igraš samnom. Meni je to baš lijepo i uzbudljivo što si toliko izravna, što ne koristiš svoju pamet za poigravanje. Još me više oduševilo kako to radiš, kako se daješ bez ostatka i glumatanja.....
Čarolija....rekla sam ti, vrijedi samo do ponoći....možda se i nije zaista desilo.....
Post je objavljen 17.08.2011. u 17:52 sati.