Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/babl

Marketing

bivši ratnik s gitarom



BULAT


OKUDŽAVA




Vas - godinu-dvije mlađe - koji niste stigli 1978. prisustvovati koncertu Bulata Okudžave u Zagrebu, vrijedi upozoriti tko je on. Velik, jedan od najvećih. Čak i ako vam se ne svidi, bilo bi dobro da znate tko je on, zbog vaše vlastite opće kulture. Pjesma „Pišem povijesni roman“ jedna je od onih koje čim završe mogu odmah iznova početi slušati od početka, i tako dok se ne obesvijestim. Prva minuta u kojoj Rade Šerbežija prijevodom najavljuje što će Bulat pjevati korisna je pri prvom slušanju, da se zna o čemu je riječ, ali prava stvar počinje nakon minute i pol. Rijetko je koja pjesma dobra na prvo slušanje. Savjetujem da odslušate nekoliko puta, od vremenske oznake 1:30.




O LP-ploči s koje je skinuta ova pjesma postoji informativan i dirljiv tekst Miljenka Jergovića. Sljedeći klipić je podugačak: televizijski intervju koji veliki pjesnik dao Dobroslavu Silobrčiću za zagrebačku televiziju. (Posebna vrijednost tog povijesnog dokumenta je što se na trenutak pojavljuje predivna mlada Živica Primc u ulozi prevoditeljice.)



Nijedna zemlja ne može imati više od jednog Balaševića, jednog Dedića, jednog Cohena, jednog Dylena, jednog Predina ili jednog Jareka Nohavicu. Rusija je imala Bulata Okudžavu. Također zanimljivo, najbolji se druže s najboljima. Arsen Dedić ne samo da prijateljuje sa Sergiom Endrigom i Zoranom Predinom, nego nam je doveo i približio Okudžavu. Naredni isječak koncerta zanimljiv je i po tome što vidimo kako Arsen sam svira gitaru vlastitim ručicama, a da ne spominjem Milenu Dravić.



Bulat Okudžava je veliki pjesnik, veliki kantautor, sjajan izvođač vlastitih uradaka. Pri tome je zanimljivo da je samouk na gitari, bez ikakvog formalnog obrazovanja za taj instrument, upotrebljava svega nekoliko akorda - ali sve to izvrsno zvuči. Možemo to uzeti kao primjer kako za vrhunska ostvarenja nije potrebna vrhunska tehnika, nego vrhunska upotreba one tehnike koju se posjeduje. Naravno, tehnika nije nikada na odmet, pa možemo čuti kako zvuči Okudžavina pjesma kad joj se pridoda profesionalni aranžman…

A ovo je strašno! Strašno : što se više sluša - to se više može slušati! Upozoreni ste! Pustite na vlastitu odgovornost…




Srećom, na YouTubeu je začuđujuće mnogo Okudžavinih pjesama. Zavrijedio je da ga otkrijete.







Post je objavljen 16.08.2011. u 15:37 sati.