Čitam kako je talijansko Ministarstvo turizma sastavilo listu od 34 slavlja pod kategorijom 'talijansko naslijeđe', s koje je izostavljen niz povijesnih festivala koji uključuju životinje. Među njima su čuvena konjska utrka Palio u Sieni, koja je privlačila pažnju turista, i događaji poput Palioa ili poznatog viteškog turnira Foligno u središnjoj Italiji, koji su optuženi zbog okrutnost nad životinjama. 'Većina Talijana osuđuje iskorištavanje životinja i njihovu smrt u cilju igre i zabave', izjavila je ministrica turizma Michela Brambilla.
Iako ovo nema direktne veze s jučerašnjom Velikom Gospom, ne mogu, a da to nekako ne povežem. Općenito kod nas je toliko događaja u kojima se samo širi miris mesa, pečenih odojaka, ćevapa i gulaša, a sve s ciljem nekakave vjere, dobrote, blagostanja, mira i ljubavi. Tako sam jučer bila u jednom selu u kojem je Velika Gospa najveće godišnje slavlje. Čim sam stigla zapljusnuo me vonj pečenih svinja. U samoj žiži štandovi koji nude odojke, janjetinu, gulaše, ćevape, kotlovinu. Čak i pjevač s pozornice poziva na 'ukusan gulaš po 15 kuna, a još ga je samo malo ostalo'.
I tako svi plešu, smiju se, masnih brada i s mesom među zubima. I kunu se bogu, srce junačko im tuče za domovinu jer i bog je tako htio, a zakon je rekao da je sve to OK. No, kako propovijedati blagostanje i mir kada se u usta trpa smrt? Kako govoriti o ljubavi i sreći kada je ubijeno toliko onih koji nemaju glasa (barem onog kojeg čovjek razumije)? Ma što tko rekao, slavljenje ljubavi i mira s jedne strane i pečeni odojak a druge, nikako ne idu zajedno.
Post je objavljen 16.08.2011. u 11:12 sati.