E ne mogu vjerovati da sam sve ovo napisao i da i dalje nastavljam s ovim pisanjem postova...u jednom trenutku sam osjetio silno oduševljenje i htio svoj ulazak u blogosferu usporediti sa ulaskom u matrix, stvarno me pucalo dobro raspoloženje, pa mi je onda raspoloženje podosta palo i to se tako stalno izmjenjuje, ali to tako valjda mora biti, da bi čovjek bio u nekoj ravnoteži, mora izbalansirati sve utjecaje na svoj život. A ja moram nastaviti s pisanjem ovog bloga, imam jasno definiran cilj, doći do ispod sto kila do nove godine. A nije to baš lako, neki dan svatovi, jučer ćevapi u večernjim satima, danas kirbajski ručak....izazovi i prepreke (slatke prepreke) na sve strane i vidim da će put prema cilju biti težak, ali dat ću sve od sebe, pa kako bude.
Svatovi su na kraju dobro ispali, kako za maldence, tako i za moju malenkost, jer ipak sam došao kući u neko pristojno doba, a nisam se zarakijo. A onda bi vjerojatno počistio jedno dva, tri pladnja i tako bi to nekako bilo, pa je ocjena te večeri vrlo dobra. Sinoć sam bio u kinu sa čovjekom koji je veliki filmofil, a gurman po vokaciji, a i ja volim pogledati dobar film i dobro pojesti, pa su ta dva užitka, koja se jako dobro nadopunjuju, bila neizbježna, ali sam na vrijeme došao kući, obzirom da je danas bio neradni dan, to nije toliko bitno, ali broji se zalaganje. Danas sam bio na kirbajskom ručku i jeo sam kao da je kirbaj, što da se radi, tko neće, ne mora, ali cijeli dan mi je bio ok. Ujutro se ustao i išao na trening, ujutro je već bilo jako vruće, pa je bilo vrlo zahtjevno trčkarati za lopticom po terenu, ali zadovoljan sam jer sam bio relativno dobar. Samo bih trebao nabaviti nekakakv gips za ručni zglob, jer mi se čini da je proglasio autonomiju, mogu ja misliti i željeti što god hoću, refleksi čine svoje, a loptice lete na sve strane. Ali to je bilo odličan početak dana, nisam ništa doručkovao, a poslije se išao provozati biciklom. Nakon toga, smo išli na ručak, kada sam sjeo za stol, isključio sam slušni aparat u glavi, a dar govora poslao u ispomoć govoru tijela kako bi poruka bila što jasnija ' ne uznemiravaj, jedem', pa sam jeo kako treba za kirbaj. Na putu kući nisam ni zavirio u gostionice, jer da jesam, sigurno bih se sada trudio ostvariti eye contact sa osobljem kako bi bili dobri i čim prije donijeli još jednu rundu za stol, neprimjereno zanemarujući sugestivan nastup vatrene pjevačice. Ovako sam stigao otići s bratom na Banju i napraviti buć. Usput sam naučio da je sutra finale vaterpolske Divlje lige, ne znam što gramatika kaže, ali mislim da ova liga zaslužuje veliko slovo. Večeras nisam nikuda išao, sutra me čeka rani ustanak i ravnanje po pravilima. Ali danas je bio odličan dan.
Post je objavljen 15.08.2011. u 22:45 sati.