Teško je sabrati sve dojmove u par riječi kad su događanja toliko intenzivna. Prije će biti … u nastavcima, ali bez naznake „sapunica“.
„Caimán Verde“ je bio samo dio svega, no, nadam se, kako onog „zabavljačkog“ tako i kulturalnog. Nekad sa više, nekad sa manje uspjeha – ovisilo je to i o publici.
Bez cijele ekipe, a pogotovo bez Josipe i Ramona iz „Cuba, danza, corazón“ … teško i toliko.
I to samo govori kolko smo kao cijela ekipa na Brodu bili jaki. Znači … cilj je postignut.
Osobno … naučio sam puno toga što valja, ali i ne valja, „pod muß“ napravio dosta toga za što nisam ni znao da mogu … i vratio se u „normalan svijet“ debelo bogatiji – znanjem, iskustvom i samopouzdanjem.
Igore, Tana, Žuti, Dugi, Krešo, Ivane, Petra, Ema, Vrabac, Iva, Pčelice Maje, Asja, Sara, Tomo, Buga, maestro Lujo, moj najdojmljiviji Enese, Mario za razglasom, Josipa, Ramon, Penton, Matej … ma zaboravio sam nekoga garant (ježi ga … godina proizvodnje), ali neka mi se oprosti … hvala Vam na … k jarcu ... osjećam se kao djevojka koja je postala žena ... i to u mojim godinama. :-) A to se nikada ne zaboravlja, zar ne? :-)
Sad još samo da mi se prestane ljuljati na suhom ... i bude dobro. :-)
Ako netko ima kontakt sa posadom broda, molim da im se pošalje pozdrav i u moje ime. Prvo šjor Mati, a onda i ostalima. Pa i Dragi. :-) Neću mu zaboraviti cik-cak za moje noći na palubi. :-)
Fotke ... slijede uskoro.
Post je objavljen 15.08.2011. u 15:39 sati.