Marketing
What happens on the island stays on the island
Volim ovu rečenicu, a volim i otoke naše bome. Evo, već sam treći ove godine detaljno obišla i istražila.
Rab je stvarno prekrasan i baš mi se jučer nije išlo doma. Do zadnjih trenutaka smo odgađali povratak, vozila sam po noći. Pogled na otoke sa magistrale je prekrasan u suton i ona ljubičasto – modro – zlatna boja stvarno oduzima dah. Dobro da nisam završila u provaliji. Trebala sam se na moru roditi, znam to i osjećam već godinana. Ne znam kad je sve pošlo krivo, ali je. Ah more.
Bilo je ovo zanimljivih, intenzivnih tjedan dana, kao i uvijek kada sam u čoporu ljudi naučim mnogo toga o sebi, drugima, međuljudskim odnosima i svim ostalim nijansama ljudskih interakcija. Neprocjenjivo, rekla bih.
O šou programima koje sam imala prilike gledati na plaži ću neki drugi puta. Materijelala imam na bacanje, jer strašno je što ljudi rade svojoj mladunčadi. A i ta mladunčad je strašna bome. Zanimljivo za promatrat neko vrijeme i trenirat živce. Evo, skoro pa su mi čelični.
Oprostit ćete mi naravno što ne stavljam slike, trenutno nisam u stanju (a i dužna sam vam postić o Berlinu, nijesam zaboravila, bez brige). Danas sam si jako komotna i odmaram se od odmora. Danas mi je zadnji dan laganog tempa. Sutra počinje pakao. Hmm dobro, ne baš pakao, ali tempo kreće. I nema stajanja do Nove godine. Plače mi se od pomisli koliko toga moram napraviti i najradije bih se kao jegulja izvukla iz svega, ali na žalost ne mogu.
A sad se idem ubiti u rođendanskom ručku. Svom. Dvajest i trećem. Starim. Da. 
Post je objavljen 15.08.2011. u 14:42 sati.