osvrtanje, photo by rU
Žena pak Lotova obazre se idući iza njega
i u slani se kamen pretvori.
(Knjiga postanja)
...
Okrenula se, i sa smrtnom bolju
Zavapiše oči, sa prizorom srasle.
Tijelo se prozračnom ukrutilo solju,
I noge joj hitre za zemlju prirasle.
(Ana Ahmatova, Lotova žena)
...
Ipak se osvrnula, Lotova žena, osvrnula usprkos zabrani.
Osvrnula se onako kako se osvrću žene, osvrnula se za kućnim ognjištem, za grobovima predaka, za lijehama svoga vrta, za dječjim igračkama ostavljenim u žurbi, za zaboravljenim sjećanjima, za svojim djetinjstvom i djevojaštvom, za uspomenom na prvi poljubac. Osvrnula se za svim onim što, poput soli, bijaše začin njezina života. I možda je, baš zato, svemoćni muški bog kaznu zbog osvrtanja začinio pretvorivši je u stub soli.
Ne znam je li Lotova žena u zadnji trenutak požalila što nije produžila bez osvrtanja. No, nadam se da je, osvrnuvši se, na usnama osjetila sve okuse prošlih trenutaka i da joj se nisu učinili bezukusnima i nevrijednima osvrtanja.
Post je objavljen 16.08.2011. u 10:41 sati.